4/19/2011 10:28
U ovoj kolumni ću čitateljima kroz svoj dnevnik iz Haaga pokušati, iz svog kuta gledanja prikazati cjelokupno ozračje i atmosferu koja je vladala tijekom mog putovanja u Haag, boravka u Haagu, u sudnici, nakon izricanja presuda i povratka u Zagreb.
U Haag sam krenuo u četvrtak u 6,15 sati. Supruga me je odvezla u Zračnu luku Zagreb. Na aerodromu su nas dočekali Željko i Gordana iz tima obrane generala Čermaka. Bila je velika gužva kod prijavljivanja leta i obavljanja carinskih pregleda što je ukazivalo da će zrakoplov za Amsterdam biti ispunjen do posljednjeg mjesta. Tako je i bilo. Zrakoplov je bio pun i kasnili smo oko pola sata sa polijetenjem jer smo čekali dolazak putnika iz Dubrovnika – turista koji su nam se pridružili. Osim turista, u zrakoplovu je bilo puno poznatih faca iz hrvatskih medija od HTV-a, RTL, NOVE TV do drugih medija.
Sletjeli smo u Amsterdam oko 11 sati i došli u Haag oko 12 sati. Nakon smještaja u hotelu Bel Air, koji je nekih 250 metara od zgrade Suda obavili smo formalnosti vezano za sutrašnji dolazak na čitanje presude generalima Gotovini, Čermaku i Markaču. Čuli smo se sa Stevenom Kayom prvim odvjetnikom generala Čermaka. Nazvao nas je i general Čermak, zvučao je smireno u isčekivanju sutrašnjeg dana. Stalno sam bio na meti naših medija koji su pitali da li što zna, kakva će biti presuda. Rekao sam im: Ovo nije Hrvatska, nema curenja informacija, presudu zna samo sudsko vijeće.
Ispred zgrade Suda, iza 16 sati našao sam se sa Lukom Mišetićem, koji je bio u pozitivnom ozračju sa vjerom da će general Gotovina sutra biti oslobođen. Sreo sam i osobe iz tima obrane generala Markača. Svi su se nadali i vjerovali da će otpasti teza tužiteljstva o udruženom zločinačkom pothvatu. Nakon večere sa Stevenom Kayom, tijekom koje smo cijelo vrijeme analizirali suđenje, sve izvode dokaza, tijek suđenja, završne riječi – Željko, Gordana i ja smo otišli u hotel na spavanje. Bio sam napet i u isčekivanju, tako da sam slabo spavao. Sutradan 15. travnja krenuo sam u sudnicu u 9,30 sati. Pred ulazom u Sud bilo je puno medija, stvorila se gužva.
Atmosfera u sudnici i oko sudnice nije bila opuštena, osjećalo se isčekivanje i nervoza kako u samoj sudnici, prije i tijekom objavljivanja i čitanja presude, tako i u prepunoj galeriji sudnice.
Posjetitelji su čitanje presude pratili s galerije sudnice, mjere ulaska u Sud bile su rigorozne i dvostruke, provode se prilikom ulaza u Sud i opet kod ulaza u galeriju. Zabranjeno je unošenje mobitela, fotoaparat. Pozdravio sam se suprugom genarala Markača, Željkom Dilberom, našom veleposlanicom u Nizozemskoj, fra Ivanom i mnogim drugim koji su čekali početak čitanja presude u galeriji sudnice. Vidio sam predstavnike veleposlanstava SAD-a, Srbije, Mađarske i drugih država.
Generale su na objavljivanje presude dovezli oko 10,30 sati iz Scheveningena – gdje je pritvorska jedinica Suda. Čitanje peresude je počelo u 11 sati i pet minuta. Generali su pozorno pratili čitanje presude i govorom tijela nesvjesno iznosili svoja mišljenja.
Objavljivanje i čitanje presude bile su pod budnom paskom mnoštva novinara, eletroničkih i tiskanih medija iz Hrvatske.
Kad je sudac Alphons Oriea, predsjednik sudskog vijeća počeo čitati zaključke sudskog vijeća, međusobno smo se pogledavali u galeriji, vidio se grč na licima generala, odvjetnika obrana. Svi smo slutili da je sudsko vijeće izreklo drastične kazne genaralu Gotovini i Markaču, a da je general Čermak blizo puštanja. Kad je sudac Oriea pozvao Gotovinu da ustane i rekao da mu se izriče kazna zatvora od 24 godine, čuo se jecaj supruge Čede Pajića, prijatelja generala Gotovine. Sam Gotovina je vojnički podnio izricanje presude. Čermak je očtio, kad se ustao bio pod šokom kad je čuo kaznu Gotovini. Što mi je poslije tijekom leta u Zagreb i priznao. Nije znao da li da sjedne ili ustane, tek je došao malo sebi kad je Oriea rekao da je oslobođen po svim točkama optužnice i da se mora odmah pustiti na slobodu. General Markač je također vojnički primio izricanje kazne zatvora od 18 godina zatvora. Supruga mu je teško podnijela izrečenu kaznu, kao i prijatelji te svi mi iz Hrvatske na galeriji.
Čitanje presude je završeno u 11 sati i 5o minuta. Nakon izricanja presuda imao sam pomiješane osjećaje gorčine odnosno tuge vezano za izrečene presude Gotovini i Mrkaču i djelomične sreće što je Čermak oslobođen.
Steven Kay i Gillian Higgins, odmah su se uputili u Scheveningen sa našom veleposlanicom radi obavljanja formalnosti i puštanja Čermaka na slobodu. Mi smo sa Markotićem iz Ministrstva pravosuđa i djelatnicima našeg veleposlanstva počeli organizirati odlazak odnosno povratak u Zagreb. Na brzinu smo se odjavili iz hotela i uputili u Schevningen jer nam je Kay javio da će Čermak biti pušten oko 15 sati. Markotić nam je rekao da Vlada šalje zrakoplov, te da ćemo ići u vojnu zračnu luku u Rotterdamu. Primio sam bezbroj poziva i poruka, mediji su nas pratili u stopu. Oko 15, 30 sati sa dva vozila smo se uputili prema Rotterdamu. Kombi našeg veleposlanstva je ušao u dvorište pritvora u kojem je uz Čermaka bila i naša veleposlanica. Mi smo stigli na vojni aerodrom u Rotterdam oko 16 sati, kad se spuštao Vladin zrakoplov. Čermak i veleposlanica su došli 15 minuta iza nas. Odmah smo ušli u zrakoplov i poletjeli u Zagreb. Let je trajao oko 2 sata. Čermak, Željko, Gordana i ja smo cijelo vrijeme razgovarali i analizirali presudu. Pričao nam je kako mu je bilo teško kad se opraštao sa Gotovinom i Markačem, ali da su mu rekli: Ivane, nemoj biti tužan što mi ostajemo, kad ti izlaziš nama je lakše jer znamo da ćeš biti naša veza pa ćemo i mi izaći.
Sletjeli smo u Zagreb u 18 sati i 17 minuta, dočekala nas je predsjednica Vlade. Čermak joj je prenio poruke Gotovine i Markača. Iza 19 sati, nakon obraćanja medijima, Čermak je otišao svojoj obitelji, a mi svojima.
U subotu sam se čuo sa Čermakom, nakon što je bio na sastanku sa udrugama u Vladi. Rekao je da se počinje navikavati na slobodu, ali i dalje ima gorčinu radi kazni Gotovini i Marakaču. Iste te večeri je sa jakim bolovima završio u bolnici.
Srećom, uspješno se oporavlja i uskoro će izaći iz bolnice.