Autor:: Branka Vučetić Atletić/ Učilište Profokus 12/17/2012 12:56
Ako na jednom mjestu pronađemo ljepotu, tradiciju, šarm koja očaravajuće djeluje na ljudska osjetila, sa sigurnošću možemo zaključiti da se nalazimo u jednom od najljepših gradova svijeta, u Parizu.
Svaki dio Pariza ima svoju priču i jednako oduševljenje može pružiti Avenue des Champs-Élysées sa svojom Arc de Triomphe, kao i Place du Trocadero i pogled na Tour Eiffel ili pak Sacre Coeur na Montmartreu. Nakon duge šetnje širokim i dugačkim ulicama, uvijek možete naći odlične restorane ili kafiće u kojima se dobro jede i pije izvrsno vino. Pariz je grad koji nas opija i pruža svim osjetilima užitak od boja, forme, sve do mirisa parfema ili okusa šampanjca.
Pariz nesebično daje svakom posjetitelju da uzme i konzumira ono što najviše voli. Od kulturnih zdanja, muzike, kabarea, kina, kazališta, restorana, sve do kupnje odjevnih predmeta koji nisu nagurani u jednoobrazne dućane u nekom staklenom shopping centru.
I nadalje Paris je svjetski centar mode. U vrijeme recesije teško drži korak kako bi opstao kao pravi modni vladar. Francuske modne marke vode bitku sa stranim modnim kućama koje su kao gljive izrasle po cijelom svijetu, a svoja prodajna mjesta postavili na strateške pozicije u gradu.
Pariz još uvijek ima svoju slavnu ulicu gdje se nalazi modno carstvo i tako svim posjetiteljima daje do znanja da i dalje vlada modnim svijetom. Rue du Faubourg Saint-Honoré je ulica u kojoj su kao biseri na ogrlici u dva reda nanizani butici. Tu se s najvećom pažnjom proizvodi pokazuju, prodaju, a pristup kupcu je osoban i na višoj razini od obične dućanske kupnje.
U ulicu dolaze svi modni zaljubljenici koji žele nešto kupiti ili šetači koji su samo došli pogledati lijepe izloge. Ne dolaze jedino oni koji znaju da će ih rastužiti i sama pomisao na cijene proizvoda koje su uvijek višeznamenkaste, pošto je većini odjevnih predmeta početna cijena u visini solidne mjesečne plaće.
Na samom uglu Rue du Faubourg Saint-Honoré prvi u nizu je butik PIERRE CARDIN. Svoje carstvo osnovao je sam upornim radom i talentom. Danas je jedan od najznačajnijih kreatora koji je već u 80-tim godinama u svijetu imao devetsto licencnih partnera i više od deset bilijardi francuskih franaka godišnjeg prometa. Prisutna su sva slavna imena francuske visoke mode YSL, Lanvin, Chanel, Dior, Hermes i njihove poznate torbe kao što je Kelly bag i Birkin bag koje i danas plijene pozornost i tražene su u cijelom svijetu.
Osim francuskih modnih marki u ulicu su došli i ”stanci”. Svima je važno predstaviti svoj proizvod tamo gdje mu je pravo mjesto. Tu su modne kuće Valentino, Moschino, Zenga, Ferragamo, Gucci, Prada, Burberry, Ashida, Piana, Louboutin i svi koji ulažu u ime i prestiž svoje modne marke.
Iako je velika kriza koja kuca na sva vrata Europe, još uvijek butike ne zatvaraju, ali ni cijene ne spuštaju. Tako u Chanelovom butiku možete kupiti ”MALU CRNU JAKNU” za samo 2800 eura. Kupaca ima jer ovdje dolaze kupci iz cijelog svijeta. U ovoj ulici snovi postaju stvarnost za one koji novca imaju, a ostali snove vide samo preko staklene stijene izloga. Ne treba imati negativan stav prema ulici snova. Naprotiv trebalo bi naučiti važnu lekciju i upitati se zašto Zagreb kao Europski grad nema takvu ulicu?
Skeptici bi zaključili da je razlog tome što je kod nas važnije imati dućane s osnovnim jeftinim namirnicama, nego dućane luksuzne robe. Upravo takvo razmišljanje dovelo nas je da kupujemo osnovno za život kada su u pitanju i hrana i odjeća i obuća. Dozvolili smo da unište tvornice kao što je Kamensko, Nik, Nada Dimić, Modna konfekciju, DTR, Vis, Suvremena, Kratex i Vesna, koja je nekada proizvodila odjeću za Pierre Cardina. I tako su sve redom nestale tvornice, a ulica hrvatske mode nikada nije zaživjela. I obrtnici su odustali od svoje bitke za opstanak, pa su obrte zatvorili.
U najatraktivnije dijelove grada uselili su oni koji prodaju jeftin proizvod izrađen na Dalekom istoku i pri tome uvjeravaju hrvatski puk kako je sve to ”cool look”, modeli su ”in”, i upravo ove sezone je to baš to ”must have”. Dopustili smo da vikende provodimo u staklenim zdanjima koje nazivamo shopping centrima jer tamo više ne kupujemo, već ”šopingiramo”.
Danas situacija za mlade hrvatske dizajnere nije jednostavna. Bore se da pokažu svoj talent i proizvode male kolekcije. Ne nalaze ni podrumske prostore za svoje atelje ili dućane, a kamoli svoju ulicu u koju bi mogli privući ne baš tako mali broj stranaca koji posjete Zagreb.
Hrvatska, kao zemlja s malim brojem stanovnika, mogla je usmjeriti svoj razvoj upravo prema posebnosti. Proizvod koji je kvalitetan, dobrog dizajnerskog rješenja u malim ili limitiranim serijama, uvijek privlači one koji novac za to imaju. Dokaz je to i ulica St. Honore u Parizu u kojoj kupuje cijeli svijet.
Nismo li mogli našu Ilicu, Tkalču, Gundulićevu, Cvjetni, pretvoriti u oazu domaćeg proizvoda i pokazati svima što je nezaboravan okus Bajadere, ponuditi čašica domaće rakije koju preziremo i sramimo se ili pokazati da možemo izraditi cipele po mjeri, a haljinu ukrasiti paškom čipkom.
Šećući Parizom sa sjetom sam razmišljala koliko dugo ću čekati da prošećem ulicom Hrvatskog dizajna i hoće li najtužnija ljepotica Nama ikad postati slična Pariškoj Galeries Lafayette?
FOTOGRAFIJE PARIŠKIH IZLOGA POGLEDAJTE OVDJE
