FOTO: Parkour: Iz ovog svijeta bježimo u neki svoj

Autor: Valentina Jarnjak Glavaš 11/4/2010 9:08

Vjerojatno velika većina ljudi nikad nije čula za parkour, vještinu koja je nastala u Francuskoj u 80-tim godinama prošlog stoljeća. Pa što je to parkour? Oni koji se bave njim ne smatraju ga sportom, za njih je to prirodna metoda razvijanja ljudskog tijela kako bi bilo sposobno kretati se što brže i efikasnije, koristeći pritom okolinu koja je oko nas.

Za laike je to doslovno penjanje po zidovima, ali u biti je to jako teška vještina za koju je potrebno jako puno rada da bi se dosegla određena razina te vještine.

– Razlozi zašto smo izabrali parkour su individualni, neki su željeli nešto novo, neki su željeli ojačati svoje tijelo, ali svima je zajedničko jedno, a to je da je to bijeg iz ovog svijeta u neki naš – rekao nam je Ivan Papa, koji dolazi iz Duge Rese.

Skupni treninzi su im najdraži

Trenutno ih u Zagrebu postoji 15, koji se intenzivno bave parkourom, a najčešće treniraju individualno. Samo o njima i tome koliko često treniraju ovisi njihov napredak. Ipak, najdraži su im skupni treninzi jer tu mogu razgovarati, razmijeniti mišljenja i neke nove poteze koje žele izvesti.

– Prije je problem bio naći mjesto za trening, ali sada je sve bolje. Pronašli smo mjesta gdje možemo trenirati i tamo odlazimo, individualno ili skupno i treniramo – rekao nam je Mirko Svrabić.

On je ujedno i prvi krenuo s parkourom od ekipe iz Zagreba. Još 2004. godine odlučio se na parkour i danas je jako dobar u ovoj vještini.

– Parkour je u Hrvatskoj krenuo 2004. godine, a tad sam se i ja krenuo baviti, samo je mali problem s parkourom što dosta ljudi odustaje. Misle da brzo mogu svladati određene elemente i kad to ne uspiju u jako kratkom periodu odustanu – kaže nam Svrabić.

Natjecanja u parkouru nema

Ova vještina na početku je bila underground, a sad sve više postaje maistream, što se Svrabiću ne sviđa, ali on ne odustaje jer ovo je nešto što on voli.

Zanimljivo je i to da nema nikakvih natjecanja iako je bilo pokušaja, ali se na kraju ipak reklo da neće biti ništa do toga jer postoji mogućnost od velikih ozljeda.

– Bilo je pokušaja, ali se odustalo jer mala greška znači veliku ozljedu, a kad je natjecanje u pitanju svi bi željeli izvesti najteži element, a samim tim i rizik od velikih i teških ozljeda se povećava pa se odustalo od bilo kakvog natjecanja – priča Svrabić.

U parkouru je svaki mišić bitan, a kako oni kažu, nakon jednog treninga osjetiš i mišiće za koje nisi znao ni da postoje. Ima njih koji su se bavili parkourom pa otišli u drugi sport i tamo im je puno lakše prihvatiti trenažni proces. Tako je Marko Željko nakon samo šest mjeseci bavljenja boksom postao prvak Hrvatske.

Priroda je njihova teretana

– Ne trebamo teretanu jer sve imamo u prirodi. Dođemo se ispuhati, izvježbati i izvesti pojedini element, a najbitnija je eksplozivnost, pa zašto bi plaćali teretanu kad to možemo raditi i u prirodi – na kraju je rekao Ivan Papa.

I zaista je zadivljujuće gledati kako su od prirode i od prirodnih elemenata, barijera i prepreka, napravili svoje igralište. Svi oni koji su zainteresirani da se bave parkourom mogu sve pronaći na njihovoj internet stranici, a vjerujte, nije opasno, ozljede su jako rijetke, puno rjeđe nego u nogometu ili košarci, a i besplatno je, sve što trebate je dobra volja.

>>>U OVOJ FOTOGALERIJI POGLEDAJTE KAKO IZGLEDA JEDAN TRENING PARKOURA<<<