Autor:: Maja Jurišić 8/13/2010 9:12
Već sam imun na ona ”pametna” pitanja ‘A što ako se padobran ne otvori, ‘ ‘Kakav je doskok, je li to kao da padneš sa sedam metara?’, ‘A kaj se padobranom može upravljati’ – kroz smijeh nam govori Dražen Pečnik, nastavnik padobranstva i član Aerokluba Zagreb. Dodaje kako ga ti, kako ih naziva, slabo informirani znatiželjnici i ne iznenađuju s takvim pitanjima kad je svjestan da i mnogi koji s padobrancima dijele prostor na aerodromu vrlo malo znaju o današnjem, modernom sportskom padobranstvu.
– Padobranstvo na novinske naslovnice dolazi samo prilikom nesreća ili bizarnih događaja, a i tada tekstovi pokazuju apsolutno nepoznavanje. U sportskim stranicama rijetko se pojavi nekakav izvještaj sa padobranskog natjecanja, a i kad se pojavi onda je to često nerazumljivo prosječnom čitatelju – ističe Pečnik, inače poznati tandem majstor.
Njegova ljubav prema visinama počela je još u djetinjstvu dok je redovito listao časopise o zrakoplovstvu i gledao fotografije aviona, a prvi skok Pečnik je ‘odradio’ 1981. godine.
Htio postati jedriličar pa ‘zalutao’ u padobrance
– S nestrpljenjem sam očekivao te neke godine kada bih se i sam mogao okušati u zrakoplovstvu. U Aeroklub Zagreb prvi je došao moj brat Robert koji je silno htio biti padobranac, ali je tada bio premlad. Ja sam, pak, maštao o tome da postanem pilot jedriličar, no tada mi je tajnik kluba rekao kako uskoro počinje padobranski tečaj pa sam odlučio pokušati te godine s padobranstvom, a iduće sam onda planirao ići u jedriličare – prisjetio se Pečnik.
Bio je to prst sudbine jer je Pečnik postigao zadivljujuće sportske rezultate u padobranstvu i danas je jedan od najboljih padobranskih instruktora u državi, koji si je na kraju ispunio želju iz djetinjstva i prije pet godina postao pilot jedriličar. Upravo zbog činjenice da je već više od 30 godina u zrakoplovstvu, Pečnik vrlo jasno uočava probleme kroz koje sportaši iz tih disciplina svakodnevno prolaze.
– Padobranstvo spada u kategoriju ‘trećeg sporta’, malog sporta, odnosno puno ljudi padobranstvo uopće ne doživljava kao sport već si misle ‘a kaj se sad ovi bacaju iz aviona’. Međutim, to je prekrasan sport u kojem ima puno različitih disciplina koje često nemaju veze jedna s drugom jer su specijalizacije takve da možete biti odlični u jednoj disciplini, a nemati veze s drugom – zaključuje ovaj iskusni nastavnik padobranstva.
Sve je teže ‘odgojiti’ mlade padobrance
Dotaknuvši se sportskog padobranstva, Pečnik je istaknuo kako je u današnje vrijeme sve teže ‘odgojiti’ mlade padobrance i to ponajviše zbog nedostatka financija. Naime, osim što padobranstvo nije nogomet, pa samim time ni zanimljivo sponzorima, uz to je danas poprilično skupo i time dostupnije ljudima u određenim godinama koji si to mogu priuštiti, ali su već ‘prerasli’ ono doba za natjecanja.
– Kad sam ja počinjao, klinci koji su dolazili na tečaj imali su oko 16 ili 17 godina, a ona nekolicina koja bi se tamo zatekla sa 23 ili 24 godine bili su već starci. Situacija se sad drastično promijenila jer skakanja ne financira nitko drugi nego vi sami, a bilo što zrakoplovno nije jeftino. Činjenica je da danas u Aeroklub na tečajeve, nebitno o kojoj se disciplini zrakoplovstva radilo, dolaze ljudi koji su si na neki način već osigurali egzistenciju. Naravno, 30 i više godina je puno da bi se od nekog napravilo dobrog sportaša padobranca, ali je lijepo vidjeti na tečaju i ljude s preko 50 – zaključuje Pečnik.
Vrhunske izvedbe Dražena Pečnika moći ćete svi vidjeti 28. kolovoza na Lučkom u sklopu zagrebačkog aeromitinga. Što je točno pripremio, nije nam htio otkriti, ali obećava kako će malo tko od posjetitelja ostati ravnodušan na prezentirano.
– Mogu vam samo reći da podignete glavu gore i dođete 28. kolovoza na Lučko. Obećavam da nećete požaliti – poručio je za kraj Dražen Pečnik.
>>> FOTOGALERIJU PADOBRANSKIH VRATOLOMIJA POGLEDAJTE OVDJE
