FOTO: Oči u oči sa strahom na 3000 metara visine

Autor: 6/13/2011 11:08

Što vam prođe kroz glavu kada netko spomene letenje zrakoplovom, helikopterom ili nekim drugim vozilom koje kao svoju cestu koristi nebeske puteve? Pomislite li na lijepi poglede koji puca kroz prozorčiće aviona ili vam se u želucu stvara osjećaj mučnine već pri samoj pomisli?

Kao i za sve ostalo, i ovdje postoje statistike koje pokazuju da se 64 posto žena i 36 posto muškaraca boji letjeti (pretpostavlja se kako je ta brojka kod muškaraca daleko veća, no oni su prevelike face da priznaju nešto tako banalno poput nekog straha).

I dok je strah od letenja star koliko i samo letenje, tečaj oslobađanja straha od letenja nešto je posve novo. Reporterka Zagrebancije provela je dan na tečaju oslobađanja straha od letenja, kako bi otkrila kojim se metodama služe i jesu li one, što je na kraju krajeva i najvažnije, uopće djelotvorne.

Svakog mjeseca leti, no i dalje se boji

U hotelu na rubu grada okupilo se 30-ak uglavnom mlađih ljudi, različitih interesa i zanimanja, ali s jednom zajedničkom osobinom – strahom od letenja. Moj tim činilo je troje novinara (sasvim slučajno), modna dizajnerica, process manager i diplomirana ekonomistica.

Kako nam je odmah priznao, novinar Damir Šehanović iz BiH nikada nije ušao u avion upravo zbog straha.
– Nešto poput ovog tečaja sam dugo tražio i mogu reći da je ovo prvi takav tečaj u regiji. Slučajno sam vidio da se održava i odlučio doći. Iako mi je u opisu posla putovanje zrakoplovom, nikada nisam nigdje letio zbog straha – rekao nam je dok smo čekali početak.

Process manager Mladen Horvat nije skrivao nervozu, znajući da ćemo na kraju dana i poletjeti.

– Svakog mjeseca barem jednom zbog posla putujem zrakoplovom i svaki put mi je grozno. Ne bojim se letenja, već visine pa ni ne gledam kroz prozor dok letim – ispričao je svoju priču.

Dizajnericu Mihaelu Sakač mučilo je što zbog svog straha ne može posjetiti prijateljicu u New Yorku, a ekonomistica Jasna Gerovac uopće se ne boji letenja, već zatvorenih prostora.

Motori nisu bitni, jer avion može letjeti s minimumom snage

Tečaj je započeo vježbom opuštanja, a najzanimljiviji dio svima bio je govor pilota Croatia Airlinesa Hrvoja Rosandića, koji je prevalio više od 10.000 sati letenja.

– Niti jedan zrakoplov ne poleti bez da se sve na njemu detaljno ne provjeri. Unatoč tome, na svakom letu dogodi se stotinjak grešaka, koje putnici uglavnom ni ne primijete. Ono što je važno naglasiti jest da motori nisu bitni, jer avion može letjeti s minimumom snage motora. Ako otkažu svi motori pali se mali motor na repu, a ako se on ne upali, postoji propeler u trupu koji se vrti i stvara struju. Za let nije bitna ni elektronika – nabrajao je Rosandić utješne podatke.

Otkrio je i nekoliko trikova starih majstora, poput toga da oni kojima je let neugodan trebaju sjesti odmah iza kabine, jer se tamo turbulencije osjećaju slabije nego u repu zrakoplova.

Da stjuardese nisu samo lijepe cure koje se smješkaju i pokazuju gdje se u avionu nalaze izlazi, dokazala je Melisa Jašarević, nabrajajući kojim sve vještinama i znanjima stjuardese moraju baratati.

Zrakoplov 29 puta sigurniji od automobila

– Stjuardese prolaze dnevne, mjesečne i godišnje testove te konstantne treninge. Od njih se zahtijeva visoka pripremljenost, te moraju u zrakoplovu prepoznati što se putniku događa, ima li napad, srčani zastoj ili nešto drugo – pojasnila je.

– Iako je zrakoplov 29 puta sigurniji od automobila, nitko se ne boji ući u automobil. Strah nije nešto s čim se rodimo, već strah naučimo tijekom života. Čim priznamo da se nečeg bojimo, pola straha smo pobijedili – uvjeravala je polaznike psihologinja Martina Eljuga, no čini se kako je približavanje leta učinilo svoje.

– Priznali smo si mi, ali ništa od toga – čuo se tihi komentar.

Neki ipak nisu pogledali kroz prozor

Kraj teorijskog dijela tečaja značio je i onaj strašniji, praktični. Već pri polasku iz hotela mnogi su pomišljali na skrivanje u toaletu ili bijeg u suprotnom smjeru. Ipak, do aerodroma smo stigli svi, provjere smo prošli svi, ali u zrakoplov nismo ušli svi. Nakon što je razgledala zrakoplov, jedna gospođa je zaključila kako to ipak nije za nju i vratila se u autobus.

Sam let na 3000 metara iznad Zagreba bio je i više nego miran, a mnogi su se oslobodili straha. Jedan od njih bio je i Mladen, koji je nakon ustrajna Melisina nagovaranja kroz prozor gledao panoramu Zagreba. Nakon slijetanja, Damir nije mogao skriti svoje oduševljenje.

– Bilo je super, definitivno ću opet letjeti. Uopće nije bilo turbulencija na letu, a pogled je bio prekrasan – oduševljeno je pričao, držeći u ruci uvjerenje o položenom tečaju.

– Nisam htjela gledati kroz prozor – priznala je uzbuđeno nakon leta dizajnerica Nataša Kos.

Kraj tečaja obilježila je ponuda pilota Rosandića da mu se polaznici jave ako ikada budu letjeli CA, kako bi im otkrio još zanimljivosti o zrakoplovima i pokazao pilotsku kabinu.