Autor:: Matea Roščić 12/21/2010 9:43
Ivana Medvedec je diplomirana inžinjerka matematike koja je još od srednje škole osjećala da će njezin životni poziv biti negdje između matematike, informatike i računarstva. Kako je tekao put mlade matematičarke koja će zbog nove ljubavi, orijentalnog plesa, ostaviti posao i postati profesionalna instruktorica trbušnog plesa, ispričala nam je u svom plesnom centru Oaza uz šalicu zelenog čaja.
Završivši Prirodoslovno-matematički fakultet, Ivana se prijavila na burzu ni ne sluteći da će prvi posao pronaći nakon nepunih tjedan dana:
– Prvi posao dobila sam u Karlovačkoj pivovari gdje sam uglavnom bila zadužena za programiranje i porezne izvještaje. U prijevodu, to je značilo da sam u potpunosti posvećena poslu i da je privatni život stalno na čekanju. Sustav u kojem sam radila možda je matematički, ali je živ, iziskuje promjene i referira se na ljude koji bi itekako ispaštali zbog moje eventualne pogreške. Ipak, iako je ponekad bilo naporno, puno sam naučila – prisjeća se Ivana svojih početaka rada u struci.
Kolega otkazao vlastito vjenčanje kako bi mogao biti na poslu
Sljedeći je posao bio još izazovniji – nakon godinu i pol tesanja zanata, zaposlila se u Plivi, gdje je opseg posla bio još zahtjevniji i kompliciraniji. Rad na održavanju velikih sustava ponekad je značio da se poslovi kakve je ona obavljala moraju raditi noću, vikendima ili ljeti zbog čega je organizicija i bilo kakvo planiranje slobodnog vremena predstavljalo veliki izazov.
Iako su, primjerice, plan godišnjih odmora, zaposlenici morali predati početkom ožujka, raspored poslovnih obveza uvijek se donosio u posljednji trenutak. Kao najekstremniji primjer funkcioniranja takvog sustava, Ivana mi uz smijeh navodi primjer kolege koji je otkazao vlastito vjenčanje kako bi mogao biti na poslu jer se to od njega očekivalo.
Nekako u to vrijeme, Ivana je na Međunarodnoj smotri folklora u lipnju 2003. zapazila nastup poznate plesačice orijentalnih plesova Helene Eriksen čiji ju je ples toliko oduševio da se ne razmišljajući prijavila na plesnu radionicu kod nje.
Interes za orijentalnim plesovima bio je velik
– Najviše me se dojmila atmosfera i ženska energija koja se osjećala u zraku…žene različite dobi činile su potpuno neopterećene vlastitom pojavnošću i činilo se da zaista uživaju u svojoj energiji, svojim oblinama i pokretima – objašnjava.
Radionica kod Helene bila je svojevrsna prekretnica u Ivaninu životu jer je ondje upoznala i Mariam, djevojku afričkih korijena s velikom ljubavi prema plesu s kojom je ubrzo i sama počela organizirati plesne radionice. Iako se nikad nisu reklamirale niti oglašavale, interes je bio velik – i dok je Mariam uglavnom bila zadužena za plesnu poduku, Ivana se bavila logistikom.
Uskoro je grupa bila toliko velika da su je podijelile u dvije manje grupe, a nakon nekoliko mjeseci oformile su i treću. Osim plesu, Mariam ih je podučavala i afričkoj i arapskoj tradiciji, a plesanje su shvaćale kao razonodu i hobi, prisjeća se, naglašavajući kako su plesale isključivo radi zabave i proširivanja vidika:.
– Mnoge od nas nisu se znale otprije: bile smo različitih godišta, imale smo različite interse, neke od nas bile su udane, neke neudane, sa ili bez djece. S vremenom smo počele izlaziti na vruću čokoladu nakon plesa upoznavajući se sve bolje – ispričala je Ivana.
Četiri godine školovanja za učiteljicu orijentalnog plesa
U ljeto 2004. godine Mariam je dobila posao kao turistički vodič u Tunisu i planirala se vratiti koncem rujna. Kako je prostor za ples već bio iznajmljen, Ivana je s nekoliko polaznica odlučila početi plesati kako bi se nakon ljeta vratile u formu. Uskoro su je prijateljice zamolile da i njih poduči nekim osnovnim plesnim pokretima, pa je oformila i grupe za početnice. Ipak, dogodilo se to da se Mariam iz Tunisa nikad nije vratila zbog čega se Ivana našla na sto muka.
– Obavijestila sam cure da je s plesom gotovo, no one su bile toliko uporne da sam popustila i postala njihova učiteljica – kaže Ivana koja je bila svjesna da je pred njom velik posao.
Svjesna svog ograničenog plesnog znanja i iskustva, počela je intenzivno učiti o povijesti orijentalnih plesova, odlaziti na brojne radionice u inozemstvo i dovoditi gošće plesačice u svoju Oazu.
U Ljubljani je, uz plesnu poduku koju je obavljala u rodnom Zagrebu, upisala dvogodišnju školu za učiteljice orijentalnih plesova, a nakon završene dvije godine, upisala je i dvije dodatne.
Ivana dala otkaz u Fini zbog plesa
– Kad malo izračunam, a ne mogu si pomoći jer mi je to ipak struka, ispada da sam približno sličan broj sati provela na fakultetu i na raznim podukama za plesačice i učiteljice orijentalnih plesova – kroz smijeh zaključuje Ivana koja je ujesen 2008. godine, nakon pet godina zaposlenja, konačno i odustala od svoje primarne struke, matematike, davši otkaz u Fini, u kojoj je provela najveći dio svog radnog staža.
Otkaz, nakon pet godina, dala je intuitivno, no snažno osjećajući da joj je promjena i odmor od kaotičnog radnog vremena neophodan.
Sudeći po njoj, promjena joj je odlično sjela, vježbačica u grupama ne nedostaje, a Ivana je pozvala i sve cure da se pridruže njihovoj rasplesanoj zajednici već u prvom tjednu nakon Nove godine kad kreću novi upisi. Dob (najmlađa plesačica bila je jedva punoljetna, a najstarija je blizu sedamdeset), obrazovanje, prethodno znanje, fizička forma – ništa nije bitno, naglašava, osim velikog osmijeha, želje za učenjem i ljubavi prema plesu.
>>>FOTOGALERIJU NEKOLIKO IVANINIH PLESNIH POKRETA MOŽETE POGLEDATI OVDJE<<<
