Autor:: Branka Vučetić Atletić/ Učilište Profokus 4/15/2013 9:57
Zašto pisati o događajima iz prošlosti kada samo jednom tipkom ”enter” mijenjamo svoj virtualni svijet? Tko još ima vremena diskutirati o modnom događaju koji je bio prije samo nekoliko dana? Možda je ipak dobro sabrati misli i sagledati put koji nam nameće moda u svim segmentima našeg života, a mi slijedimo modu jednostavno. Vratiti se u prošlost i nije tako loše jer možda i naučimo nešto što bi bilo korisno u budućnosti. Nevjerojatna količina taštine povezana je s modom. Posjeduju je i oni koji dizajniraju odjeću i oni koji ju kupuju.
Pozitivne kritike za svoj rad ili modni stil vole svi bez obzira jesu li pohvale upućene od poznanika, prijatelja recenzenata, ili onih koji vole senzacionalističkim i neizostavnim riječima kao što su fenomenalni komadi, (nažalost ne znamo o kojim komadima se radi jesu li to žene, komadi čarapa, komadi donjeg rublja ili dijelovi odjeće?) must have, upečatljivi printevi, stvoriti privid uspješnog odjevnog dizajna ili stila.
Ako ne postoji znanje da se ocjeni kreativan rad, nije dobro upuštati se u analizu, ali nije dobro ni razbacivati se neutemeljenim hvalospjevima. Razlog je poznat, nitko se nikome ne želi zamjeriti, jer istina je bolna, a prijateljstvo iz interesa važno. Malo je poznavatelja dobrog dizajna. Oni koji dobro poznaju to područje nemaju priliku napisati pravi osvrt i predstaviti dobar ili manje dobar dizajnerski rad.
Prostor u novinama, portalima rezerviran je za priloge o poznatim i slavnim osobama njihovim životima i načinu odijevanja. I u svjetskim okvirima ta pojava je neizostavna. Unatoč takvom pristupu postoje mjesta gdje su objave stručne, konkretne, čitane i uvažavane. Bilo bi dobro i kod nas pronaći jedan dio medijsko prostora gdje bi se s ozbiljnošću mogla sagledati stvarnost.
Modna taština pripada i onima koji kupuju dizajnersku odjeću. S punim pravom ostavljena im je sloboda za odabir kreatora i odjeće prema kategoriji “to mi se sviđa”. Zato svaki pojedinac promovira svoj ukus. Tako je i sam izložen kritici u smislu ima li, ili nema, osjećaj za dobar način odijevanja.
Ako je tom istom pojedincu ponuđena loša odjeća, a promovira se kao dobra, on ne mora kupovati takve odjevne predmete. Kupiti ih može pod pritiskom nerealne propagande u kojoj stoji da su “komadi fenomenalni”. Tako se stvara loša poruka, pa se kupuje kič, i propagira loš ukus.
U zadnje tri večeri ovosezonskog Schwarzkopf Cro A Portera moglo se vidjeti cijeli opus različitog pristupa poimanja mode.
Već odavno znamo da su poznati kreatori tražili podlogu za svoj rad u povijesnim kostimima. Kreirali su uz studioznu pripremu i veliko predznanje. Za svoje kolekcije izvukli su najvažniju bit, prodirali u srž povijesnog razdoblja i dobro osmišljenim dizajnom postavili svježe , moderne i zanimljive oblike odjeće.
To je moguće vidjeti u kolekcijama besprijekornog Christian Lacroix, pokojnog McQueena, vrckavog Moschina. Ne možemo se prestati čuditi kako je moguće da je većina bezuvjetno prihvatila novi povijesni poredak. Jedan dio kolekcija najavljen i povezan poviješću uveo je među krugove koji dobro poznaju povijest odjeće pravu pomutnju.
Tako nije bilo jasno jesu li Križari bili u vrijeme renesanse i kakve veze ima barokni slikar Velasquez s viteškim igrama? Upitno je ostalo i razdoblje prošlog stoljeća u kojem je inspirativna podloga najavljena iz razdoblja šezdesetih gdje su zastupljene uske i rafinirane formam, ali je sve bilo kao u pedesetima, široko? Zbunjujuća zbrka koju većina iz neznanja nije ni primijetila doprinijela je dezinformaciji i ponovo su naslovi prštali s netočnim podacima.
Bilo je tu i čudnog trendovskog pristupa kada su u pitanju kolekcije novog modnog sadržaja poput preuskih haljina, suknje neprilagođenih krojeva i nepravilno odabranih tkanina koje su se dizale sve do ruba nepristojne dužine. Kada su u pitanju duge haljine u njima je zbog preuskog kroja bilo moguće napraviti tako sitan korak poput gejše. Bilo je tu i kompozicijski nepravilnih spojeva dezeniranih tkanina, kao i loših rješenja kada je u pitanju spoj umjetne kože i tkanine.
Ipak u prepunoj Laubi uz dobru produkciju organizator je uspio do zadnjeg mjesta ispuniti prostor i privući publiku da poglade nove kolekcije.
Za večernje haljine Matije Vujice trebalo je znanja pri izradi zahtjevne tkanine koju je odabrala. Bilo bi korisno kada bi kolegama pokazala svoj atelje i kako izraditi dobar drape, kako se reže pletivo koje nema obrađen rub i kako ga spojiti s kožom tijela. Takav pristup kreiranja večernjih haljina mnogima je nepoznat. Nije dovoljna samo prozirna tkanina da bi žene izgledale zavodljivo, potrebno je i više od toga što Matija svakako zna.
Boris Pavlini pokazao je kada su u pitanju svečane haljine da zna odabrati tkaninu i postaviti ju u pravilan oblik. Za kolekciju koja sigurno može tržišno postići pravi uspjeh je mladenačka kolekcija Jet Lag. Odlična igra s reljefnom tkaninom u formi cik-cak zadržana je i kao desne i provlači se kroz cijelu kolekciju, pa je tako osmišljena imala svoj početak i kraj. Dosjetljiv akcent koji je postavljen na kosu bio je dovoljan znak da pokažu svoju nit vodilju.
Jedna od mlađih dizajnerica, Sonja Lamut, dio kolekcije je postavila u okomito predimenzioniranom volumenu što je dobro bilo zamišljeno kod forme kaputa, hlača i jakni. Bilo bi pohvalno da je u tom smjeru kreirala cijelu kolekciju, a manje se posvetila volanima, kao i suknjama punog kruga, jer bi tako imala uvjerljivo interesantan kontinuitet forme.
Kada je u pitanju kolekcija Juraja Zigmana mišljenja su podijeljena. Dio publike i kritike ga cijeni, dok jedan dio nije pretjerano oduševljen njegovim kreacijama. Ove sezone ponudio je kolekciju u kojoj i nadalje ostaje vjeran svojoj spoznaji o bojama. Koristeći etno prizvuke koje povezuje s atraktivnim cipelama i dobro ukomponiranim formama odjeće. Pronašao je tehnička rješenja da dijelovi odjeće dobiju poseban volumen. Uporabom mrežaste podloge dobio izvrsnu igru lelujavih volana i rukava.
U kolekciji Arileo vidjeli smo dosljednost i dio interesantnih konstrukcijskih rješenja postavljena u pravilnim odnosima koji čine jedinstvenu cjelinu kada su na jednobojnim tkaninama. Sretno rješenje nije pronađeno u kombinaciji tkanina s desnom jer se tako izgubila dominantnost kompliciranih konstrukcijskih formi. Kolekcija koja je odisala na prvi pogled jednostavnošću ipak je dio velikog iskustva i tehničkog znanja.
Za svaku pohvalu je i make up koji je bio odličan tijekom svih večeri. Iako nije donio velike novosti, svi radovi su bili i formom i koloritom u dobrom međusobnom odnosu s odjećom.
Ostali dizajneri sigurno će graditi svoj put i nadalje tražiti svoje mušterije kojima se sviđa njihov način dizajniranja. Nadamo se da će pronaći kritičnu masu kupaca kako bi financijski opstali. Modna kritika, ako postoji ona objektivna i temeljena na znanju, i nadalje bi trebala imati svoju pravu riječ kada je dobar dizajn u pitanju.
Nadamo se da će i sljedeća sezona biti poticaj da hrvatski kreatori nastave svoj rad koji u našim uvjetima nije nimalo jednostavan i da doprinesu prepoznatljivost dobrog dizajna i u Europskoj uniji.
FOTOGRAFIJE SPOMENUTIH MODELA POGLEDAJTE U FOTOGALERIJI
