Autor:: Tanja Molvarec 7/12/2010 21:01
Opće oduševljenje zavladalo je među majmunima langurima kada je njihov timaritelj Damir Kranjac došao sa posudama punim hrane. Ove vesele životinjice ipak nisu navikle na posude jer inače jedu iz ruke timaritelja. No, životinje su se brzo navikle na nov način prehrane iako je hrane bilo posvuda.
– Htio sam vam pokazati kako će to reagirati na posude. Kao što vidite, jedu svejedno. Svaki od ovih langura ima svoju zadaću. Mužjak je zaštitnik koji će štititi ostale pripadnike. Stoga zna ponekad biti i agresivan. Majka kao i svaka majka brine za mlade koji su vrlo aktivni i razigrani. Inače, majmune je najbolje ne gledati u oči jer je to na neki način provokacija – objasnio je Kranjac koji pet godina radi s ovim inteligentnim životinjama. Posebno mu je zadovoljstvo, kaže kada se sprijatelji sa majmunima koji mu kao znak da su ga prihvatili stavljaju ruku na prsa kao određen način rukovanja.
– Nikada čovjek ne smije sam prići majmunu. Uvijek on prilazi tebi. Primjerice, oni registriraju promjenu u tebi. Ako si primjerice nervozan ili slično. Također, kada vide neku ozljedu na čovjeku, naprimjer trn u ruci odmah će to ići proučavati i čak izvaditi trn – kazao je Kranjac.
Humaniziranje životinja najveća greška
Kao dokaz inteligencije ovih životinja zasigurno je činjenica da su razvili socijalne vještine. Kako objašnjava Kranjaca, jake su veze među njima i brinu jedni o drugima. Timaritelji redovno sa životinjama provode takozvano obogaćivanje prostora.
– Njihov mozak je potrebno neprestano stavljati u pogon. To obogaćivanje prostora radimo kroz igru, pa promjenom serviranja hrane ili pak im damo cijele grana pa gledamo što s njima rade – objasnio je Kranjac.
Kao najveću pogrešku u pristupu čimpanzama Kranjac smatra humaniziranje životinja.
– Volim reći da je potrebno uzdići se na njihov nivo. Ako humaniziraš životinju odnosno ako sudiš po svom odgoju radiš grešku – dodao je.
Nakon oproštaja s majmunima uputili smo se prema prijateljski nastrojenim dvogrbim devama. Tamo nas je dočekao njihov timaritelj Tomislav Premerl koji je čak dopustio da ih dotaknemo. Umiljate deve cijelo su se vrijeme mazile sa svojim timariteljem.
– Deve jako vole kada se netko bavi s njima i vole kontakt s čovjekom. To su jako prijateljski nastrojene životinje. Jako su i znatiželjne. Kako bi im obogatili prostor dajemo im brst koji onda vole više nego travu. Igra i hrana razbije im prazan prostor – kazao je Premerl, te istaknuo da ove životinje ne vole kada ih se sili na bilo što.
Lav i lavica najviše vole igru s bačvom punom mesa
Lav i lavica Kongo i Kigali su mirno spavali kada smo došli do njihova kaveza što nije čudno s obzirom da spavaju u prosjeku do 20 sati dnevno. Njihov timaritelj Albert Gaši kazao je su obično nervozni ujutro i pred hranjenje, ali su inače vrlo mirni. Kongo se nedugo nakon te izgovorene rečenice probudio spreman za fotografiranje. Uskoro mu se pridružila i lavica s kojim se, kaže Gaši izvrsno slaže jer su odrasli skupa. Kao jedan od načina obogaćivanja prostora, timaritelj im da plastičnu bačvu koja se izbuši a u kojoj su komadići mesa.
– Oni to najprije gledaju, vrte se oko toga i njuškaju a kada shvate da je u pitanju meso polude i navale na bačvu. Zatim je kao i da su u prirodi odvedu na mjesto gdje najviše borave. To je obično kut kaveza. Znamo im ponekad staviti i stelju od drugih životinja poput antilopa koje inače love u prirodi. Oni se preko toga valjaju onda – objasnio je Gaši.
Žohari sikću kako bi zaplašili
Lav nas je otpratio uz znatiželjne poglede, a mi smo nastavili prema nastambi patuljastog vodenkonja. Neugodan miris prvo je što se osjeti u njihovu domu.
– Ne razumijem zašto se ljudi čude tom mirisu. Vodenkonji imaju specifičan miris. Pa ne mogu mirisati na cvijeće kada obilježavaju prostor izmetom. Mi to očistimo ali to je začaran krug jer oni opet moraju obilježiti prostor – kazao je timaritelj Igor Šaško. Tromi mužjak vodenkonj oklijevao je bi li ušao u vodu ili ne jer, naime, voli samo toplu vodu. Na kraju se ipak odvažio i ušao u relativno hladnu vodu.
Da je riječ o izrazito plašljivoj životinji uvjerili smo se i sami kada mu je zoologinja Maša Ljuština bacila grančicu u vodu, nakon čega se mužjak prepao i odmah izašao iz vode.
– Moram priznati, mužjak mi nije tako drag kao ženka. Ona je mirna, a on prevrtljiv. Kako bi im obogatili prostor dajemo im vreće sa sijenom, na špagu objesimo neke grane ili pak stavimo brst iznad vode- kazao je Šaško. Možda ne biste nikada pogodili, ali vodenkonji obožavaju mrkve, jabuke i mljeveni kukuruz.
Svoju priču o zagrebačkim timariteljim završavamo s većini ljudi nešto manje simpatičnim životinjama. Riječ je o paucima i kukcima. Timariteljica Emilija Cehman obožava rad s ovim životinjama.
– Ujutro je potrebno sve nahraniti i počistiti. Kod velikih žohara je primjerice posebno to da kada se otvori terarij onda sikću kao način zaplašivanja. Najvažnije je paziti na svaki terarij jer svaki ima svoju temperaturu i vlažnost – kazala je Cehman ponosno držeći u ruci paličnjaka.
Timaritelji su nam pokazali kako rad sa životinjama ima svoje velike prednosti, te kako se čovjek brzo i lako može vezati uz pojedinu životinju.
>>> POGLEDAJTE FOTOGALERIJU RADA SA ŽIVOTINJAMA
