Autor:: Matea Roščić 11/30/2010 9:09
Često se s prijateljima, pogotovo nakon koje čašice, igram sljedeću igru: kako opisati nekoga u jednoj riječi. Da Ozrena Debića (31) moram opisati u toj igri, nema dvojbe, njegova bi riječ bila: svestran. Da vam ga ukratko predstavim – direktor i suvlasnik škole stranih jezika, ugostitelj – slastičar, diplomirani psiholog i aktualni prvak Hrvatske u mačevanju. No, krenimo redom…
Mačevanje je njegova prva ljubav. Kad ga je kao desetogodišnjak počeo trenirati iz čiste znatiželje u sklopu Zagrebačkog mačevalačkog saveza, nije ni slutio da će mu to na neki način odrediti život. Uspjesi i prvi osvojeni turniri došli su, priča, spontano što ga je samo dodatno motiviralo da trenira sve češće i intenzivnije. Posebno pamti 1995. godinu kad je prvi put sudjelovao na Svjetskom kadetskom prvenstvu u Parizu, no presudna je ipak bila 1999., godina u kojoj je osvojio medalje na dva svjetska kupa što mu je kasnije otvorilo mogućnost studija u Americi.
– Od prestižnog američkog sveučilišta Notre Dame u Indiani dobio sam ponudu za sportsku stipendiju što mi se nakon srednje škole činilo kao izvrsna opcija, a prevladalo je i što su nudili sjajne uvjete za sportaše – objašnjava Ozren kako je tekao put od slastičara do psihologa.
Na Notre Dameu diplomirao psihologiju i kompjuterske aplikacije
Naime, Ozren je završio srednju Ugostiteljsku školu – smjer slastičarstvo. Svakako, netipičan odabir za mladića u pubertetu, no objašnjava kako je u poratno vrijeme smatrao da je konkretnija stručna sprema puno bolji odabir od neizvjesne gimnazije, a ljubav prema hrani i kuhanju razvio je još kao klinac udišući miomirise iz mamine kuhinje.
– Srećom da me moji doma nisu tjerali iz kuhinje jer je ondje uvijek bilo zabavno i stalno se nešto krčkalo na štednjaku. Inače svi u obitelji imamo visok prag tolerancije na slatko što je, uz mamine kulinarske vještine, siguno utjecalo na moju odluku o izboru srednje škole – objašnjava Debić.
Nakon što je na Notre Dameu diplomirao psihologiju i kompjuterske aplikacije, nastavio je svoj život u Americi podučavajući mačevanje i radeći u službi za razvoj multimedijalnih web sadržaja, a sve u školi Culver Academies koju su pohađali uglavnom sinovi milijardera i šeikova (jedna školska godina u toj školi, naime, stoji 30 000 dolara). Iako je iskustvo bilo neprocijenjivo, radna atmosfera ugodna, a prihodi više nego zadovoljavajući, Ozren se nakon kraćeg premišljanja ipak odlučio vratiti u Hrvatsku.
Ozrenovu daljnju karijeru odredila ljubav
– Bila je 2004. godina i u svojim ljetnim posjetima Hrvatskoj, primijetio sam kako su se ovdje počele događati pozitivne promjene u ekonomskom i socijalnom smislu. A bio sam valjda i previše homesick tamo preko bare, sam u hrpi kukuruza – kroz smijeh priča simpatični direktor čiju je daljnju karijeru ipak odredila ljubav.
Naime, ubrzo nakon povratka u rodni Zagreb, Ozren je preko zajedničkih prijatelja upoznao Anu, tada friško diplomiranu profesoricu ruskog i hrvatskog jezika s velikim snovima o vlastitoj školi stranih jezika. Anina se ideja uskoro realizirala, osnovala je školu za strane jezike Sputnik i kako je posao rastao, a polaznika bilo sve više, ubrzo je Ozren postao njezina desna ruka.
Ozren svakodnevno trenira mačevanje uglavnom ujutro prije posla
Dok je Ana zadužena za nastavu, mentorstvo ostalim profesorima i izradu programa, Ozren je preuzeo upravljanje firmom u tehničkom smislu – financija i marketinga. Danas su oboje u funkciji direktora sa raspodijeljenim dužnostima, a Sputnik ima dvadesetak stalno zaposlenih profesora, petstotinjak polaznika i tri lokacije u Zagrebu:
– Naša je škola specifična po tome što se trudimo njegovati prijateljski odnos s polaznicima i učenje jezika povezati s kulturom i poviješću zemlje zbog čega često organiziramo tematske večeri, projekcije filmova na određenom jeziku, a barem jednom godišnje nudimo našim polaznicima mogućnost putovanja u zemlju čiji jezik uče – objašnjava mi Ozren.
Iako su Ana i on nekoć često pravili društvo polaznicima na putovanjima, danas, kao friško oženjeni, vrijeme najradije provode sami istražujući mjesta koja nisu toliko turistički razvikana. Prije tri tjedna vratili su se iz Pariza gdje je Ozren ipak išao po službenoj dužnosti – kao kapetan hrvatske reprezentacije na Svjetskom prvenstvu u mačevanju, koje se nakon 15 godina opet održalo u Parizu. Iako senior, još uvijek svakodnevno trenira, uglavnom ujutro prije posla, a ja ga zezam da je možda to razlog pokeraškom licu i nevjerojatnoj mirnoći kojom zrači. Nije mala stvar biti državni prvak u maču i floreti šest godina u kontinuitetu.
Kad se odmore od Pariza, Ozrena i Anu u siječnju čeka put u Moskvu, a osim slastičarnica, sigurna sam da će zalutati i u neki dućan s finim alkoholima. Konjaci su, naime, još jedna Debićeva strast…no ostavimo taj hobi za neku drugu priliku.
>>>>FOTOGALERIJU DIREKTORA S MAČEM IZ OBJEKTIVA NAŠEG FOTOGRAFA GORANA RUSMIRA POGLEDAJTE OVDJE<<<
