Autor: 4/17/2012 17:09
Iako nas je vidjela prvi put u životu, irska mističarka Lorna Byrne toplo je zagrlila mene i fotografkinju prilikom našeg susreta na prvom katu hotela Dubrovnik. Mada sitna, ova žena iznimno plavih očiju ostavlja snažan dojam na prvi pogled. Čak i večer prije samog intervju bila sam poprilično uzbuđena jer, naime, nemate priliku svaki dan pričati s nekim tko vidi anđele. Možda ni sama nisam bila sigurna vjerujem li u to, ali već čitajući njenu knjigu ”Anđeli u mojoj kosi” počela sam razmišljati o svome anđelu čuvaru i o onoj molitvi kojoj me baka poučila kada sam bila sasvim mala. Pripremajući se za intervju bojala sam se da će neka moja pitanja možda biti preosobna, ili da će pak zvučati nepovjerljivo, no na kraju nije bilo pitanja na koje Lorna Byrne nije htjela odgovoriti i to s osmijehom, nevjerojatno strpljivo. Imala je pomoć, kako kaže, svojih anđela, posebice anđela Hosusa koji je uvijek uz nju kada daje intervjue.
Nikada se nisam bojala anđela. Još sam ih kao dijete pokušavala uhvatiti, ali znate da ih se ne može dodirnuti. Kao dijete sam se igrala i s pokojnim bratom Chrisopherom. On je umro prije nego sam se ja rodila, no meni je bio kao još jedan od nas, nisam znala da je samo duh. Ponekad sam ga znala viđati kako leži majci u naručju dok je ona spavala.
No niste nikome rekli da vidite Christophera?
Ne. Znate, mojim su roditeljima kada sam imala samo dvije godine rekli da sam retardirana. Vjerojatno ne bih ovdje danas sjedila da sam nekom ispričala da vidim svog mrtvog brata ili anđele, nego bi me zatvorili u nekakvu instituciju.
Prva osoba kojoj ste rekli više o svome daru bio je vaš pokojni suprug Joe?
Ne bih ni njemu tada rekla da mi anđeli nisu rekli da to učinim. Anđeo Mihael mi je rekao da moram Joeu otkriti jedan djelić istine. Bilo me je neopisivo strah i jako sam se tome protivila. Bilo je to vrijeme kada smo tek počeli izlaziti i bila sam sigurna da će me ostaviti. Govorila sam anđelima da će on, kada mu kažem da vidim anđele, zauvijek otići od mene. No, oni su na tome inzistirali i jednom kada me Joe dovezao kući sa strahom sam mu priopćila da mu želim nešto reći. Rekla sam samo: Joe, ja vidim anđele. Na što je on kazao jasnim glasom: Lorna, anđele vide samo svećenici i časne sestre, a ne obični ljudi kao mi. No, iako je Joe u biti znao te neke djeliće priče o anđelima, nikada je nikome nisam rekla dok me anđeli nisu potaknuli da napišem knjigu.
Kada se javila ideja o knjizi?
Još dok sam bila djevojčica anđeli su mi rekli da ću napisati knjigu, no meni je to bilo jako smiješno jer ja nisam znala pisati ni čitati. Sada već malo bolje čitam, no cijeli sam život imala s tim problema jer sam disleksična, a i prestala sam se školovati s 14 godina, što mi je jako teško palo. Možete misliti kako mi je ideja o knjizi bila smiješna i nevjerojatna. Ništa se nije promijenilo ni godinama poslije, pa čak u razdoblju kada sam trebala početi pisati tu knjigu, nisam imala novca ni za prijenosno računalo, no Bog je htio da se za mene nađe i računalo i pisač i program koji zapisuje riječi kako ih ja izgovaram.
Kako su reagirali vaša braća i sestre kada su pročitali vašu knjigu?
U knjizi Anđeli u mojoj kosi kažete kako svako dijete prije nego se rodi bira svoju majku, čak i ono neželjeno dijete bira se roditi kod svoje majke, pa i dijete koje neće dočekati porod opet bira tu majku i voli je, iako će biti pobačeno. Zašto ste vi izabrali svoju majku? Naime, u knjizi često ističete kako je prema vama bila bitno drugačija nego prema ostaloj svojoj djeci?
Nikada mi nitko nije postavio ovo pitanje i moram priznati da nikada o tome nisam razmišljala. Volim svoju majku neizmjerno i ništa joj ne zamjeram. Razumijem je jer ni njoj nije bilo lako. Njeni roditelji su bili bogati, a ona se udala za mog oca protiv njihove volje i bilo je trenutaka kada uistinu nije živjela lako.
Nerijetko ističete kako svaka osoba, nevažno koje je vjere, ima svog anđela čuvara i da nam oni često šapuću na uho što na je činiti. Kako prepoznati taj glas?
Dat ću vam primjer. Nekada možete čuti u sebi, pomakni čašu koja stoji ispred tebe udesno. Većina nas će razmišljati na način ”zašto bih ja sad to učinio”, no pomaknite je. Možda ćete hodati ulicom i doći će vam da umjesto uobičajenim putem odete nekim drugim. Učinite to jer, naime, možda vam je suđeno da baš tada upoznate neku osobu na tom putu ili će netko tamo trebati vašu pomoć. Ljudi općenito moraju više pomagati drugima i to je ono što nas naši anđeli žele naučiti. Trebamo prestati juriti za materijalnim i okrenuti se duhovnom, trebamo pronaći svoj mir. Anđeli su uvijek tu da nam pomognu i da nas vode pravim putem, samo ih zamolite za pomoć. Ili poslušati ono što nam savjetuju.
Nisam, samo sam ih molila za pomoć Govorila sam im: pogledajte kako nam je teško, pomozite nam. I uvijek su nam pomogli, uvijek se na kraju našao način da budemo siti i sretni. Jednoga Božića nismo imali ništa za jesti, a kamoli djeci za darove. No, tada su slučajni prolaznici ostavili vreće pune igračaka za djecu, a mi smo se na božićno jutro probudili, a na stolu nas je čekala omotnica s 40 funti. Nikada nismo otkrili od koga je, ali ti su ljudi zasigurno slušali svoje anđele. I mogu vam reći, to pile koje smo tada kupili bilo je ukusnije od bilo koje purice.
Anđeli su vam cijeli život branili da nekome kažete za njih. Kako su onda odjednom ljudi saznali za vas i počeli vam dolaziti u kuću po savjet ili čak i izlječenje.
Ne znam, mislim da je to Božje djelo. U jednom periodu svoga života Joe i ja smo odlazili na molitvene grupe i mislim da su nekako to tamo već prepoznali. No, iskreno vjerujem da je te ljude, kada je za to došlo vrijeme, Bog doveo k meni.
Kada vidite da su neki od tih ljudi teško bolesni ili da umiru, je li vam teško što vam anđeli ne dozvoljavaju da im to kažete.
Ne, jer ne želim tim ljudima oduzeti radost života. Ako je netko bolestan, uvijek mu kažem da ode kod liječnika jer su liječnici i stvoreni kako bi pomagali ljudima. Potičem taj odlazak k liječniku, dok god to osoba ne napravi ili dok liječnik ne otkrije što joj je. Zapravo me ljute ti takozvani vidovnjaci i slične osobe koje nekome otvoreno kažu da će umrijeti za dva mjeseca ili koji majci kažu da joj dijete umire tad i tad. Umjesto da neka osoba živi život punim plućima, ona tada pati, a to nije dobro.
Nerijetko ljudi prilikom molitve samo izgovaraju riječi, ne moleći sa srcem. Kako biste vi nekome objasnili da moli, da uistinu osjeća to što izgovara.
Znači nije bitno koje ste vjere, važno je da svoju molitvu izgovarate sa srcem?
Kada sam se ja susrela s Bogom, on me okružio apostolima jer sam te ljude znala iz priči s vjeronauka. No, da sam židov ili musliman, tada bi me okružio osobama koje sam upoznala kroz tu vjeru. Bog je jedan, no ne zovemo ga svi isto i ne obraćamo mu se isto.
Irsku mističarku Lornu Byrne, čiju je drugu knjigu ”Stube prema nebu” nedavno izdala Naklada Ljevak, možete upoznati ovoga utorka u Knjižari Ljevak u 19 sati gdje će Byrne potpisivati knjige. Predavanje Lorne Byrne organizirano je u srijedu u prostorima Makronove, Ilica 172, također u 19 sati.
FOTOGRAFIJE S INTERVJUA POGLEDAJTE OVDJE