Autor:: Petar Kliškinić 11/5/2010 9:55
Ivo Čović, direktor zagrebačkog Holdinga, danas je jedno od najčešće spominjanih imena u metropoli, kako u medijima tako i u svakodnevnom razgovoru stanovnika glavnoga grada. Velika većina vas koji čitate ovaj tekst vjeruje kako manje više zna većinu informacija o njemu, ali vjerojatno mali broj zna kako je Čović prije tridesetak godina bio košarkaš sinjskog Alkara i kako će zauvijek ostati upamćen kao jedan od onih heroja koji u sezoni 1983./1984 postigli nezapamćen uspjeh u to vrijeme! Kroz ovu ćete priču saznati kako je Čović od zamjene postao jedan od ključnih igrača tog doba…
Košarkaški klub Alkar od svojih je osnutaka pedesetih godina proteklog stoljeća uglavnom ”životario” po lokalnim republičkim ligama, bez nekih većih uspjeha na nacionalnoj razini. Početkom osamdesetih malo pomalo slaže se jaka generacija, izborio se plasaman u tadašnju Drugu ligu, stvara se jezgra momčadi koja će samo nekoliko godina kasnije oduševiti tadašnju jugoslavensku košarku koja upravo tada doživljava svoje vrhunce.
Pod vodstvom trenera Stipe Vrcana košarkaši Alkara krenuli su u natjecanje Jugoslavenskog kupa pobjedom protiv Juga u Dubrovniku rezultatom 100:83, zatim je uslijedio obračun s Borikom u Zadru kojeg su ”alkari” također dobili rezultatom 79:66, a neke ključne poene zabio je 22-godišnji mladić Ivo Čović koji je oduševljavao borbenošću za svoj klub. Dolazak u osminu finala već tada graničio je sa snovima, u Sinj stiže Šibenka koja se također ne uspijeva oduprijeti snažnom Alkaru i gubi rezultatom 78:77.
Tako se mali klub iz maloga grada plasirao u četvrtfinale kupa Jugoslavije, možete samo zamisliti koliko je to značilo žiteljima Sinja koji su u to doba imali svoje prave sportske uzore. Da stvar bude još veća, Alkar ni tu nije stao nego je dobio jakog Borca iz Čačka u sinjskoj dvorani rezultatom 62:60, a novinar Slobodne Dalmacije Toni Paštar ovako je zapisao nakon utakmice: ”igrači prve petorke Alkara: Pavić, Pleština, Poljak, Vujina i Vučković najveći su heroji Cetinske krajine koji su maestralno odigrali svih 40 minuta, a samo povremeno im je pomagao Ivo Čović koji je iskoristio svaku minutu provedenu na parketu”.
Premda ga tada autor teksta iz Slobodne Dalmacije ne svrstva u red ”najvećih heroja” jer je Čović bio ”samo” šesti igrač, njegova partija i ključni trenuci polufinala zauvijek će ostati zapamćeni u srcima svih žitelja Cetinske krajine, a te priče se prenose i na nas mlade koji nismo prisustvovali legendarnom finalu, ali vjerojatno vam svi možemo kao iz topa ispričati detalje završnice.
U polufinalu Kupa u grad pod Kamičkom stigla je jaka ekipa Zadra za koju su tada igrali Popović, Petranović, Škorce i drugi, a sve pod vodstvom Giuseppea Giergije. Utakmica je počela očekivano nervozno, ali Alkar se drži fenomenalno i cijelo vrijeme utakmica je u egalu.
U posljednim trenucima susreta rezultat je 80:77 i lopta za Zadrane. Međutim, Ivo Čović sjajno krade loptu i proslijeđuje je do Davora Vučkovića (bivši trener KK Zagreb) koji postiže koš. Zadar ne odustaje i laganim poenima vraća se na samo koš zaostatka za domaćima. Do kraja je ostalo samo deset sekundi. Alkar je krenuo u posljedni napad, međutim i taj pokušaj je bio jalov pa je lopta došla do Zadrana. Vodio ju je Škroce i u posljednjoj sekundi kad se očekivao njegov šut nad njim je Čović načinio faul kojega suci Radić i Grpac nisu svirao. Tada su u igralište uletjeli članovi rukovodstva Zadra koji su zajedno sa svim igračima okružili suce tvrdeći da je Škroce bio fauliran. Međutim, u isto vrijeme čuo se zvižduk koji je označio kraj susreta nakon kojeg su na teren uletjeli gledatelji i na ramena podigli igrače Alkara. Upravo je tako Čović jedan od najzaslužnijih što je maleni Alkar ugledao finale Kupa Jugoslavije, premda je i do danas ostalo nerazjašnjeno je li sve bilo regularno.
Jedan od tadašnjih vođa Maligana (navijači Alkara) Mario Arbanas, koji je ujedno jedan od najpoznatijih dalmatinskih Bad Blue Boysa, s ponosom se prisjeća Čovićevih partija u dresu sinjskoga kluba:
– To je bio Alkarov najbolji šesti igrač svih vremena! Tehnički nije bio potkovan pa je taj svoj nedostatak nadoknađivao velikom borbenošću i upornošću igrajući jaku obranu na najboljim igračima Alkarovoga protivnika i uglavnom izlazio kao pobjednik. Također je imao odličnu kontru, a pred kraj karijere mogao je pogoditi i tricu! Uvijek će biti spominjan u povijesti Alkara, je ili nije napravio onaj prekršaj u zadnjoj sekundi nad Skročom protiv Zadra kada smo ih dobili i tako se plasirali u finale Kupa Jugoslavije što je tada bila najveća senzacija u povijesti toga Kupa, a i samoga Alkara!
Arbanas je u to vrijeme bio jako dobar prijatelj s ”Čovom”, ali, kako kaže, to je u ono vrijeme bilo sasvim normalno:
– Ivo je bio pravi profesionalac i kao takav bio je omiljen kod navijača. Nakon treninga znao je ostajati i šutirati porciju trica, a u tome sam mu i ja pomagao, dodavajući loptu. Bila su to lijepa vremena, za mene nezaboravna. Definitivno spada u najuži krug najvećih igrača Alkara u povijesti! Uglavnom, bio je bolji igrač nego što je danas direktor zagrebačkoga Holdinga – našalio se sa svojim sugrađaninom na kraju.
Inače, Alkar je u finalu igrao sa sarajevskom Bosnom u Metkoviću, a tada je na put krenulo čak četiri tisuće Sinjana koji su bodrili svoje dečke. Čović je s 9 postignutih poena bio jedan od boljih igrača tog susreta kojeg je Alkar izgubio rezultatom 78:92. Po dostupnim informacija prođenim u knjizi ”Sinjska košarkaška bajka” Čović je igrao košarku sve do 1987. godine, sve u dresu najdražeg mu kluba.
>>>FOTOGRAFIJE IVE ČOVIĆA U DRESU ALKARA POGLEDAJTE U FOTOGALERIJI<<<
