Autor:: Drago Pilsel 5/13/2010 11:22
Više od tisuću ljudi skupilo se na zagrebačkom groblju Miroševac kako bi se oprostili od Zvonimira Levačića. Građansko je to ime čovjeka koji je gotovo čitavoj naciji bio poznat jednostavno kao – Ševa.
Smrt najlegendarnijeg aktera ”Noćne more” Željka Malnara duboko je pogodila Republiku Peščenicu, na kojoj je Ševa časno i savjesno obavljao dužnost ministra obrane, ali i mnoge građane Republike Hrvatske koji su iz tjedna u tjedan pobožno pratili Ševina obraćanja javnosti u popularnoj Malnarovoj emisiji.
Emisija Željka Malnara (u kojoj sam više puta bio gost, dok se još emitirala na OTV-u) se do te mjere etablirala da se, kako konstira Denis Kuljiš u ”Jutarnjem listu”, prestalo razmišljati o tome gdje su granice zbilje i fikcije, pa su fikcionalni protagonisti postali junaci u zbilji, Malnaru se dogodila fatalnost – zaljubio se u svoje likove. On je Ševu, Cigana, Tarzana i sve ostale nesretnike koji su na ”Stageu” sagorijevali onamo plasirao da ih ismije, da mu posluže kao parabola gledateljske gomile, koju je režim ponizio i zgazio ali, kako je Malnar u dubini duše romantik i revolucionar, vezao se za svoje proletere. Ševa je bio Sancho Pansa ovog Don Quijotea, autentični opozit Malnarovoj neautentičnosti. Ševa je zračio humanošću svoje patetične pojave bijednika velikog u pomirenosti sa sudbinom, piše Kuljiš.
Kako se odužiti Ševi?
”Neizmjerno me pogodila i ražalostila vijest o smrti mog prijatelja Zvonimira Levačića Ševe, velikog čovjeka i dobričine kakvih danas nema mnogo. Svojom iskrenošću i izricanjem vlastitog mišljenja na zanimljiv i osebujan način, Ševa je uvijek znao razveseliti i nasmijati svakoga, a njegova spontanost i šarm nikoga nisu mogli ostaviti ravnodušnim”, piše u priopćenju gradonačelnika Bandića koji je trebao učiniti nešto više negoli samo poslati priopćenje i pojaviti se na sprovodu. Možda, prije nego dobije šut kartu u gradu, još nešto za Ševu i učini.
Kako se odužiti Ševi za tolike scene u kojima smo se iskreno radovali? Evo, u zadnjoj Ševinoj ”Noćnoj mori” Malnar ga pita jel’ ima ženu, a Ševi neugodno. Šuti. Nećka se. Malnar navaljuje, pomalo ogorčen i žalostan, istodobno, što je Ševa tu veliku tajnu tolkiko godina krio od njega. Malnar ga opet pita a Ševa odgovara: ”Ma, imao sam ih pun kurac. Pa, nismo pedofili!” I tada nastaje lom. Malnar rikava. Što je genijalno, jer toliko puta je Malnar ostao cool pored savršenih provala Ševe da je bilo za non bilivit. Poput onoga repanja: ”Ja sam žavršio školu, pizda vam materina, pa što ste vi, šta se pravite važni, lebac vam jebem, nemoj iz sebe budalo raditi”.
Dakle, kako mu reći hvala za toliko puno dobre i oslobađajuće zezancije? Ulicom na Pešćenici? Spomenikom? Jednim i drugim?
Mogu reći samo jednom: Volimo te Ševa i jako nam fališ!
