Piše:: Drago Pilsel 5/21/2010 14:28
Promatram odvažnost naših sugrađanki i sugrađana. Evo što su me rekli neki od njih dok su branili Varšavsku:
Ana (31), psihologinja, veli da je bitan zdrav razum i rast svijesti o pravima građana. Kaže da se novcima ne mogu kupiti svi ljudi. Ne boji se policijske represije i čvrsto vjeruje da će akcija spriječavanja gradnje garaže i devastiranja pješačke zone u Varšavskoj dugoročno uspijeti.
Njena kolegica, također Ana (30), diplomirana filozofkinja, ističe važnost pokazivanja građanske budnosti. Iako je manje hrabra u pogledu uspijeh akcije smatra važnim pružati otpor Milanu Bandiću i misli da će rušenje Horvatinčićeva varšavkog geta dovesti i do pada Bandića s obzirom da ipak vjeruje kako privatni investitori ne mogu biti i ne smiju biti jači od građana.
Rikard (33), nezaposlen, protestira zbog zloupotrebe zaštitara Sokol Marića u spriječavanju slobodnog prolaza građana korz Varšavsku. Toga nigdje u EU nema, veli.
Glumac Vili Matula ističe važnost akcije kao čin volje, bez nasilja i bez povrijeđenih. Bila je to neočekivana situacija i važan zvučni poziv za veliki prosvjedni skup najavljen za večeras u 18 sati.
Ena (23), studentica lingvistike, je bila iznenađena jer je smatrala da su se ljudi bili umorili od Bandića i Horvatinčića. Veseli ju što se građani pokreću i nisu odustali od toga da budu podanici. Međutim, s pravom podsjeća kako stotinjak metara dalje, u Preradovićevoj i na Cvjetnom trgu, više stotina mladih ljudi sjedi po kafićima i pravi se kao da se to u Varšavskoj događa na drugoj strani planete.
Prekaljeni borac za zeleni grad, Toni Vidan, smatra akcijom važnom za mentalno zdravlja grada. Smatra da je teško predvidjeti hoće li akcija dugoročno uspijeti ali će se aktivisti moći pogledati u ogledalo i reći kako su barem pokušali. Dodaje kako je diskurs o borbi protiv korupcije šuplja priča dok Dropulićka i Bandić servisiraju građevinski lobij.
Pisac Edo Popović pozdravlja nenasilnost akcije i svjedoči kako je jedan od sigurnjaka prišao aktivistima i rekao im je ”svaka vam čast”.
Olga (69), umirovljenica, ne krije ogorčenje zbog sve većeg poniženja u kojem se gura naše sugrađane. Kaže da je prisutnost interventne policije dokaz da živimo u policijskoj državi i da je hrvatski put u Europu lažan.
Ma, sve je to divno i sve je to vrlo ohrabrujuće. No, pitam se: gdje su ti silni katolici, te gromoglasne katoličke udruge i gdje su svećenici i biskupi kada treba braniti opće dobro na zagrebačkom asfaltu?
Svo oni biježe u pijetizam! Dokazuju da nisu duhovni. Jer duhovnost je budnost, probuđenost i odnos sa drugima, a ne samo maglovita svijest blizine Božjega.
Znamo iz osnove teologije da je vjera mrtva ako ne ide popraćena djelima ljubavi i milosrđa. Na djelu je, to odsutsto kršćana na ulicama, protusvjedočenje. Stoga, podsjećam na neke važne djelove Manifesta Kršćanskog akademskog kruga od prošle jeseni:
”…posljedice neoliberalnih aspekata globalizacije nespojivi su, međutim, sa zajedničkim dobrom kao vrhovnim ciljem društva i države, za kojim valja težiti u pojedinim zemljama kao i u svijetu. Oni su osobito vidljivi u politici koja bi trebala izražavati javni interes umjesto da se podređuje ekonomiji, tj. zbiru privatnih interesa. Ti se procesi i pojave iskazuju u nepravednim zakonima koji se donose u sprezi s interesnim skupinama (…) toleriranje bahatosti odgovornih ljudi, čelnikâ civilnih vlasti i stranaka, zatvorenosti javnih služba, birokratizacije i neosjetljivosti za prava, potrebe i probleme građana; promicanje individualizma, relativizma i nihilizma, kao i društvene anomije i neodgovornosti; rašireno bezakonje i nasilje, posebno među mladima, njihovo padanje pod utjecaj droge i organiziranog kriminala; stvaranje osjećaja u građana da su nezaštićeni te da ih dovoljno ne štite ni policija, ni sudovi, ni odvjetnici, što mnoge od njih potiče da uzmu ”pravdu” u svoje ruke; olako prihvaćanje neoliberalnih rješenja u gospodarstvu, kao i zastupanje prijeke potrebe deregulacije, liberalizacije i privatizacije gotovo svih sektora društva, a posebice zdravstva i školstva kao jamaca jednakosti i solidarnosti; neprepoznavanje i neuvažavanje legitimnih nacionalnih interesa u politici i gospodarstvu, navlastito identiteta u kulturi, te njihova nedovoljna zaštita i promicanje u odnosima sa svijetom, bez uskogrudnog nacionalizma i zatvaranja, ali i bez podložničkog odnosa; nedostatak samokritičnosti među pripadnicima klera, sustavno prešućivanje vlastitih pogrešaka, skrivanje iza vlastitog autoriteta, polaganje isključivoga prava na istinu i nedovoljno poznavanje temeljnih problema suvremenog čovjeka….”.
Kako je govorio naš velikan Vlado Gotovac, nemoj te se sami ušutkati. Jer ako se ušutka pjesnik, bit će manje riječi među nama, manje slučajnog sjaja, manje tajanstvenog leta, sigurniji će možda biti trenutak, ali će izgubljeno biti doba (Zabranjena vječnost, 1987.).
