Autor:: Tajana Šanjug 3/22/2010 12:57
Riječ je o studentskim radovima s akademije jednog od najistaknutijih hrvatskih grafičara i crtača, nazivanog i pionirom tzv. čiste grafike, koji se mogu razgledati do 31. ožujka.
– U općoj teoriji vizualnih komunikacija postoji važno pitanje. Ono glasi ovako: koja je razlika 
između lika/oblika i informacije? Pitanje nije bezazleno jer implicira pretpostavku da su likovi/oblici i informacije – ma koliko vjerujemo da pripadaju različitim razredima pojava – zapravo usporedivi. Da bismo odgovorili na pitanje moramo znati kako pod likom/oblikom podrazumijevamo svaku, više ili manje koherentnu skupinu pojava koja posjeduje zajednički identitet. To je naoko lijepa definicija koja od nas ipak skriva bitan podatak: kako znamo što je zajednički identitet bilo čega? Odgovora na ovo pitanje nema, ili ga ne bi bilo bez da u potragu uvučemo pojam informacije. Informaciju ćemo za ovu priliku shvatiti u osnovnom, etimologijskom značenju, dakle kao pojam ili predstavu koju biramo u konkurenciji ostalih pojmova ili predstava.
Informacija i prostor su suprotstavljene vrijednosti koje se međusobno isključuju. Prostor nema baš nikakvu informativnu vrijednost, a informacija, ako želi biti samom sobom mora izgurati prostor. Ako je tako, onda je nemoguće nacrtati akt, a da on u isti mah bude bilo što drugo osim toga što jest. A ako i tome doista jest tako, onda crtanje akta služi samo zato da bi se poput fotografa dokumentirala predodžba o postojanju tog i tog tijela, u toj i toj pozi. S rukama i bedrima, te najčešće bez mesarskih sjekirica.
Doista, iz iskustva znamo, ili barem tvrdo vjerujemo, da postoje crteži aktova koji nemaju samo dokumentarnu vrijednost. Oni su više od informacije o predodžbi nekog tijela, i to zato jer u sebe uključuju čitav niz drugih predodžbi. Zamislite tako nešto: gledate ležeći ženski akt, a u isto vrijeme, na istome mjestu vidite i mesara (sa sjekiricom, naravno, kako bi i moglo biti drugačije?) i sijaset drugih likova. Svi su tu, što znači da je u crtežu prisutan prostor, ili, nešto drugačije, onaj početni splet linija izvrnuo se u paradoks. Jer, kako je moguće da pojedinačni oblik u formi spleta linija, koji je u isto vrijeme informacija o ženskom aktu, te za koji znamo da se nalazi unutar prostora, dakle kako je moguće da taj oblik najednom postane samim prostorom. Tu nisu čista posla sa stanovišta razumskog zaključivanja – napisao je u predgovoru Vladimir Rismondo.
