Autor:: Željka Biondić 10/24/2010 18:59
Zagreb film festival ove godine je godine u popratnom programu donio novost, a to su filmovi pod nazivom “Strano a naše“. Naši glumci i pisci, čiji je rad prepoznat i van naše granice, pokušali su probiti led na ovogodišnjem ZFF-u i dobiti zeleno svijetlo od publike.
U programu su bila četiri filma, a dva od njih su mi zapala za oko najviše zato što u njima glume nama poznata lica. Prvi od njih je film „Izbavi nas od zla“ danskog redatelja Bornedala tipičan je triler možda i više američkog nego europskog tipa. Nama je interesantan po tome što je jedan od glumaca Bojan Navojec koji glumi bosanskog izbjeglicu Alaina. Sam Navojec dobro je poznat hrvatskoj publici. On je do sada ostao vjeran filmu i glumeći isključivo na filmu pokušava napraviti međunarodnu karijeru. Navojec se dobro uklopio u samu ekipu, jezik je svladao koliko je mogao. Samim izgledom i pod nadimkom “Crni“ prikazan kao Guliver koji se niti stasom niti glasom nikako ne uklapa među sjevernjake. Kamera luta po krajoliku poluotoka Jutland i pokazuje nam prirodu i društvo koje samo na prvi pogled izgleda civilizirano dok samo u par sekunda nešto ne krene po zlu i onda se sve pretvara u Sodomu i Gomoru. Redatelj je ostao vjeran prikazivanju mržnje prema svima koji nisu lokalni domoroci.
Još jedan film među kojima se našlo naše poznato glumačko ime je film „Prognoza“ u kojem glumi Krešimir Mikić. Definitivno jedan od boljih, ako ne i trenutno naš najbolji glumac mlađe generacije. Zagrebačkoj publici Mikić je poznat i kao kazališni glumac, a široj publici i po tv reklamama. Je li to boljka našeg društva da su glumci više poznati po nekim drugim karijerama nego po onim glumačkima, no samom Mikići ne može se osporiti da je veliki talent na svim područjima. To je prepoznala i mlada bugarska redateljica Sophia Zornitsa koja mu je i dodijelila glavnu mušku ulogu. On glumi poznatog reportera Marka Matanića koji slučajno upoznaje mladu bugarsku novinarku Margaritu. Sam Mikić se relativno dobro uklopio u internacionalnu ekipu, a moram naglasiti kako mu je i engleski jezik sjeo i više nego dobro. Poznate engleske fraze iz dobrih starih humorističnih serija koje je Mikić izgovarao kao pravi Britanac djelovale su zaista originalno.
No, osim one očite ljubavne priče postoji i ona sporedna koja se na prvu ruku činila iznimno egzotičnom. Margarita bježi od Marka zbog totalne gluposti i odlazi sa društvom na odmor na jedno od turskih otočja. No, da bi priča bila još bolja društvo je sastavljeno od jednog Makedonca, Srbina i Bugarina koji se u tren oka od najboljih prijatelja, koji se jednom godišnje okupljaju zbog surfanja, zbog glupe sitnice počinju vrijeđati po nacionalnoj osnovi i u drugoj sceni vode tihi rat. Zapravo cijela ta priča ne bi ni bila toliko loša da sve ostalo drži vodu. Likovi su prikazani plitko, neke od romantičnih scena toliko su očito sladunjave da se dobar dio publike sa podsmijehom rugao tijekom cijelog filma. Sama redateljica nije uspjela na prvu ruku interesantnu priči iznijeti do kraja. Očito fascinirana američkim filmovima redateljica je već preuzela poznatu priču no trebala se ipak opredijeliti ili za onu ljubavnu ili za onu avanturističku, ovako je i jedna i druga ostala nekako površna, nedorečena. Element različitih nacionalnosti nekako je na kraju ispao totalno nebitan i zapravo glumci su zbog toga ispali i više nego djetinjast. Na primjer psovanje na materinjem jeziku svakog od njih bio je sve samo ne smiješan. Kraj filma, koji je dočekan sa ovacijama, donio je vjetar i jedva dočekane valove i cijelo društvo koje se na kraju dana našlo na plaži kao da se ništa nije niti desilo.