Autor: Renata Kos/ www.divineenergypark.org
Način života suvremenog poslovnog čovjeka redovito uključuje gotovo cjelodnevni boravak u zatvorenom prostoru. Iz naših domova, automobilima odlazimo do ureda, odakle se ponovo vraćamo automobilima, te je tako jedina svjetlost koju naše tijelo primi tijekom dana svjetlost umjetne rasvjete ili nedostatne količine sunčeve svjetlosti blokirane staklima prozora.
Kao djeca ovog planeta ovisni smo o sunčevim zrakama. Naši tjelesni sustavi prilagođeni su optimalnom funkcioniranju pri izloženosti dovoljnoj količini sunčeve svjetlosti. Danas je nažalost široko prihvaćeno vjerovanje kako je sunčevo zračenje vrlo opasno i često se ono izjednačava s preranim starenjem i rakom kože. Neosporan je negativan utjecaj pretjeranog izlaganja suncu na ljudski organizam. Neoprezna prekomjerna izloženost ultraljubičastom zračenju može uzrokovati oštećenje kože, te utjecati na kožne promjene, uključujući i mogući nastanak malignog tkiva.
S druge pak strane, nedostatna količina sunca može biti uzrokom pomanjkanja vitamina D u organizmu, budući da ga relativno malo hrane sadržava u većim količinama, što može dovesti do poremećaja kostiju i zuba te slabosti mišića. Manjak sunčevog zračenja danas se povezuje s visokim krvnim tlakom, rakom prostate, dojke i debelog crijeva, debljinom, depresijom, padom imuniteta itd.
Sunce kao lijek
Liječenje sunčevom svjetlošću, tzv. helioterapija, poznato je od davnina. Hipokrat, otac zapadne medicine, jedan je od najpoznatijih pobornika ovog liječenja. Stari Grci, Rimljani, Egipćani, Indijci i mnogi drugi narodi u liječenju brojnih poremećaja i bolesti koristili su ovaj oblik terapije. No čak i u novijoj povijesti, početkom 20. st., helioterapija se redovito i uspješno koristila za liječenje tuberkuloze, rahitisa, rana, kožnih poremećaja itd.
Smatra se kako je za aktivaciju dostatne proizvodnje vitamina D u tijelu za malu djecu dovoljno tek kratkotrajno izlaganje od 15-20 minuta dnevno, dok je odraslima za to potrebno više sunca. Također, što je put čovjeka svjetlija, ova je aktivacija brža, budući da melanin, kožni pigment, upija ultraljubičaste zrake i sprječava njihovo prodiranje dublje u tkivo.
Osim preko kože, naš organizam sunčeve zrake prima i putem očiju. Ovo je također bitan put primanja zračenja, kojeg su poznavale mnoge drevne kulture. I na zapadu sve popularnija solarna joga, jedna je od metoda koje se zasnivaju na primanju sunčeve svjetlosti kroz oči, po vrlo preciznim uputama.
Sunčeva svjetlost i pinealna žlijezda
Sunce također ima važan utjecaj na naš bioritam kao i na naše raspoloženje. Pinealna žlijezda, ili epifiza, u našem tijelu naizmjenično luči hormone serotonin (jedan od tzv. hormona sreće) i melatonin (hormon spavanja). Kako su ljudska bića prilagođena životu u budnoj aktivnosti tijekom dana i spavanju tijekom noći, na pravilan rad ove žlijezde utječe primjerena izloženost svjetlosti i tami tijekom 24 sata. Stoga noću, odnosno pri smanjenoj količini svjetlosti, pinealna žlijezda počinje lučiti melatonin, dok se ujutro, kad sunčeva svjetlost uđe u naše oči, proizvodnja ovog hormona smanjuje te se počinje lučiti serotonin.
Više razine serotonina, koje se proizvode pri dostatnoj izloženosti sunčevoj svjetlosti, povezane su s pozitivnim raspoloženjem, unutarnjim mirom te povećanom koncentracijom. Kako je sekrecija ovih dvaju hormona pinealne žlijezde povezana, osiguravanjem dovoljne količine serotonina tijekom dana, osobito po buđenju, reguliramo i produkciju melatonina, odnosno omogućujemo našem organizmu kvalitetniji san tijekom noći.
Ljudi s nedostatnom proizvodnjom melatonina u tijelu pate od nesanice ili smanjene sposobnosti postizanja dubokog sna, što je čest slučaj kod starijih osoba. Kako izlučivanje hormona pinealne žlijezde progresivno opada sa starenjem, dostatno izlaganje sunčevoj svjetlosti vrlo je bitno za stariju populaciju.
Većina budnog vremena provedenog u zatvorenome, te odlazak na spavanje u kasnim noćnim satima, što je sastavni dio svakodnevice današnjeg čovjeka, nepovoljno utječe na osjetljivi ciklus proizvodnje ovih dvaju hormona u tijelu.
Oprez sa zaštitnim naočalama
Nošenje zaštitnih naočala za sunce dodatno, često nepotrebno, ograničava izloženost sunčevom zračenju. No veći problem od naočala koje blokiraju UV zračenje predstavljaju neprimjerene, najčešće korištene naočale za sunce, koje ne sadrže dostatnu UV zaštitu. Pri nošenju zatamnjenih naočala, zjenice se refleksno šire i kroz njih, ukoliko naočale ne posjeduju zaštitu, u oko tada neometano prodire velika količina zračenja, što može dovesti i do ozbiljnijeg oštećenja oka.
Naše se oči pri jakoj svjetlosti spontano prilagođavaju skupljanjem zjenica kako bi se na prirodan način spriječilo prekomjerno prodiranje sunčevog zračenja u oko te kako ne bi došlo do oštećenja. Stoga zapravo nije potrebno nositi naočale pri umjerenoj jačini zračenja, osim u slučaju velike preosjetljivosti očiju.
Sunce je izvor života na ovom planetu. Oprezan i razuman boravak na suncu nosi u sebi brojne blagodati. Zašto ne bismo iskoristili ovaj besplatan i svima dostupan način da se osjećamo zdravije i sretnije?