Autor: Josip Kregar 1/30/2012 9:40
Iz djetinjstva pamtim film o sedmorici veličanstvenih: pijanci i beskućnici, čak bombaši i ubojice, okupili su se radi plemenitog cilja obrane slobode i dostojanstva siromašnih seljaka. Bili su heroji i žrtvovali su se za ideale. Dirljiv film jer je drama baš u tom kontrastu. Divlji i samoživi, grubi revolveraši zaborave da su plaćenici i žrtvuju se radi djece i žena, kukavnih seljaka. Od samoživih pokvarenjaka i egoista postanu žrtve u borbi za pravdu. Film je trijumf pravde i poštenja. Trebao bi se pokazivati u popravnim domovima.
A da li je moguće i obratno? Da simboli pravde i poštenja izgube pozlatu i pokažu pa prioritet daju svom posebnom i materijalnom interesu? Pred nekoliko dana sedmorica saborskih zastupnika otišla su na trenutak u mirovinu i vratili se natrag na plaćene funkcije. Nisu se odrekli plaća da bi dobili mirovine, već da dobiju rješenja o visini mirovine, zajamčeni iznos koji se neće smanjivati, bez obzira ne buduće izmjene zakona ili oduzimanju privilegija. Moglo bi se reći da su se prepali. Prestrašili za svoje penzije. Imali su povjerljivu informaciju, da se takav zakon tek sprema, a da će ostati u manjini i da će zakon proći. Izbori su tek završili i ja se pitam jesu li biračima rekli što namjeravaju? Jesu li najavljivali da odlaze u mirovinu? Kada su već tako zavoljeli mirovinu, zašto se profesionalno bave politikom? Ne ni ova pitanja nisu dovoljna. Stvar je gora. Oni ne vide ništa loše u tome što su učinili. Nisu prekršili zakon i onda je sve u redu – tako misle. Nije. Oni nisu, po mom mišljenju, postupili ispravno ni politički, ni etički ni profesionalno.
Kako će glasovati u Saboru kad dođu na red oštri rezovi?
Hrvatska je u ekonomskoj krizi. Predlažu se odricanja i štednja, najavljuju se otpuštanja, odricanja od postojećih prava. Za takve odluke treba povjerenja i vjerodostojnost. Tko će vjerovati saborskim zastupnicima koji kalkuliraju svoju korist, traže odricanje od drugih, a sami na to nisu spremni. Ne tražim da se odreknu svega, ali da su ovim poništili svoju vjerodostojnost je točno. Kako će oni glasovati u Saboru kad oštri rezovi dođu na red?
Sjena nije pala samo na njih. Pala je na sve zastupnike sjena neetičnosti, i svaki puta kad oni, njih sedam, kažu ”nisam glup da radim protiv sebe” svi drugi zastupnici koji to pravo nisu iskoristili ispadaju glupi, nemarni prema svojoj djeci i obitelji. Sve čime se brane na kraju ispadne protiv njih samih. Nadaju se da će sve biti brzo zaboravljeno, bit će referendum, neka druga kriza. Penzija će ostati. Politička greška, šteta i sramota je u tome što njihovim postupkom gube oni koji će se doista i stvarno odreći privilegiranih imovina, smanjiti primitke ili plaće jer žele zadržati vjerodostojnost i svoje poštenje. Ionako loš dojam o pokvarenosti političke…
I tu sam prestao pisati pred pet dana. Učinilo mi se je da je sve postalo poznato i trivijalno. Htio sam napisati još da bi Saboru dobro došlo uvesti pravila etičnosti u djelovanju dužnosnika, stvoriti tijelo koje će o tome brinuti (kao High Commissioner u Kanadi, Office For Ethics in Government , Sjedinjene Države, Engleska), jer Povjerenstvo koje imamo i zakonodavstvo nije postiglo cilj. Međutim što se dogodilo u međuvremenu? Skoro ništa. Optuženi su se obranili šutnjom ili pozivanje na zakon. Narod u anketama odgovara ”pa što, ako je opravdano?”. Na prvo mjesto izbilo je pitanje mirovine Predsjednika.
Oni su se sami stavili na popis za političku mirovinu
Sjajno provedena operacija puštanja magle. Samo rijetki nisu nasjeli. Pojavilo se pitanje ishoda referenduma, izmislio problem legitimnosti, objavljeni su podaci o imovinskim karticama.
Najprije radi se o potezu onih koji su iskoristili povlaštene informacije o tome da se zakon mijenja, raspravljali su i odlučivati će o njemu a sebe su zaštitili ni dodatno privilegirali. Sada će svi raspravljati o mirovini predsjednika (na kojega se taj zakon, nota bene, ne odnosi!). Stvarati će se raskol između vlade i predsjednika, iskonstruirati će se njegova suzdržanost a svemu će se osmjehivati svi čija je gesta doista sporna. Raspravljati će se o Titu i njegovoj plaći, sucima Ustavnog suda, o svemu se treba i može raspravljati ali ne o konkretnom činu: da su zastupnici otišli na jedan dan u mirovinu. Nisu tamo ostali već se vratili Sabor.
Ne zaboravimo. Ne nasjednimo. Ne rasplinjavajmo raspravu. Zapamtimo.
Kada je vrijeme otići u mirovinu? Netko u mirovinu ide kada je umoran od posla. Netko ide u mirovinu kada je bolestan i ne može više raditi. Ima i onih koji u mirovinu idu jer ih u mirovinu tjeraju okolnosti, jer su ostali bez posla. U Hrvatskoj ima dovoljno umirovljenika. Možda bi sedam novih dobro došlo. Kad su već u mirovini bilo bi dobro da tamo i ostanu. Oni su se sami stavili na listu za političku mirovinu.
