Autor:: Tanja Molvarec 9/16/2011 11:17
Čak 446 osoba je prijavljeno da su nestale u periodu od 1. sječnja do 5. rujna ove godine, a dnevno policija zaprimi dvije prijave da je osoba nestala, podaci su Policijske uprave zagrebačke. Iako je ta brojka naočigled vrlo velika, Željko Pul, voditelj Odsjeka potraga u PUZ-u objašnjava da je zapravo riječ o vrlo malom broju stvarno nestalih osoba.
– Dakle, od tih 446 osoba njih 425 je pronađeno u startu. Za 21 osobom se još traga, a od te brojke tri osobe su prijavljene da su nestale odnosno udaljile se iz zdrastvenih ustanova. Dio su i maloljetnici, njih devet koji su pobjegli iz Domova. Sedam osoba je otišlo od kuće, a među njima je jedna majka s djetetom koja je prešla granicu s njim. Njen muž je prijavio nestanak. Na kraju ostaju dvije osobe za čije se slučajeve može reći da su pravi nestanci – kazao je Pul. Među njima je i najsvježiji primjer Seada Kukuruzovića koji je nestao u četvrtak, 17. ožujka, u ranim jutarnjim satima iz naselja Bijenik.
Važno je da obitelj prilikom nestanka osobe ne prešućuje važne podatke
Pul dodaje kako je svaki nestanak osobe vrlo traumatičan te da bliske osobe samo žele saznati što prije gdje su im najmiliji. Što se tiče pak navodnog roka od 24 sata ili 48 sati koji moraju proći da bi netko prijavio nestanak, Pul objašnjava da takav rok ne postoji.
– Primjerice, znate da vam dijete ili netko iz obitelji dolazi iz kina oko 12, a nema ga do nekih 5 ujutro doma, a u međuvremenu vam se nije javio na mobitel i nikakav kontakt niste uspotavili s njim. Tada treba reagirati jer vrijeme je ključno – kazao je Pul. Međutim, neki ljudi koji su sudjelovali na tribini koju je Pul držao u Knjižnici Gajnice, zapitali su se kako to da, ako je vrijeme ključno, se mora toliko čekati da se sredi papirologija kako bi se uopće krenulo u potragu.
– Određeno vrijeme mora proći. To je procedura, drugačije se ne može. Kada netko prijavljuje nestanak radi to na način da dođe u policijsku postaju, preda zadnju svježu fotografiju nestale osobe. Dakle, ne onu na kojoj osoba najbolje izgleda već najnoviju s točnim opisom što je osoba imala na sebi kada je zadnji put viđena. Nakon toga ako se prijavi nestanak na području grada, sve se to unese u operativni sustav Ministarstva. Policija kreće u vršenje kontrole, odlazi u sobu nestale osobe, provjerava računala, pita ukućane da li je osoba spominjala kakve planove i da li je imala kakve probleme – kazao je Pul.
Prijavio nestanak djevojke koju je ubio
Kada policija poduzme sve mjere ide se u pretraživanje terena u suradnji s GSS-om, vatrogascima, planinarkim društvom. Kako je kazao Pul, jako je važno da obitelji ptilikom nestanka ne prešućuju bitne podatke.
– Događalo nam se u slučajevima nestanka maloljetnika da su članovi obitelji prešutili nekakve svađe ili sklonost maloljetnika da ode, a da nije obavijestio roditelje. Boje se da bi neki podaci osramotili obitelj. Tek nakon nekog vremena obitelj progovori istinu – kazao je Pul. Nestale osobe se mogu podijeliti u nekoliko kategorija.
– Najčešće nestaju maloljetnici. Oni odu od kuće, a da nikome ne kažu. Razlozi odlaska su loša ocjena, loša financijska situacija. Druga kategorija su ljudi koji bježe kako bi izbjegli mjere državnog aparata. Treća kategorija su osobe starije životne dobi koji su nezadovoljni statusom u durštvu ili u obiteljima. Ili su pak suočeni s bolešću. Takvi ljudi nažalost najčešće počine suicid – kazao je Pul. Što se tiče slučajeva trgovine ljudima ili pak organima, Pul ističe da nisu imali takav zabilježen slučaj u Zagrebu.
Tu su i nestanci koji se prijavljuju da bi se prikrilo kazneno djelo. Pul se prisjetio se i stravičnog slučaja Lucije Topalović, studentice kriminalistike koja je nestala 17. prosinca 2003. godine u Mičevcu kod Velike Gorice. Njezino tijelo pronađeno je dva mjeseca kasnije zakopano u šumarku. Ubio ju je čovjek s kojim je bila u vezi.
Također, devet osoba iz Domovinskog rata nije identificirano.
– Obiteljima mnogo znači kada bi barem imali posmrtne ostatke da se mogu dostojanstveno oprostiti od najmilijih – kazao je Pul.
