Autor:: Tanja Molvarec 6/23/2010 9:14
Svaki peti brak u Hrvatskoj završava razvodom, a po broju razvedenih Zagreb već godinama prednjači. Razvod braka je stresna situacija za cijelu obitelj, a osobito za djecu. Ranija istraživanja i kliničko iskustvo pokazali su da briga za djecu od strane jednog ili oba roditelja obično opada neposredno uoči razvoda, tijekom i osobito neposredno nakon razvoda. O tome kako razvod utječe na djecu i može li se i kako djecu zaštiti od negativnih posljedica razvoda, razgovarali smo sa Dorom Kralj, socijalnom pedagoginjom iz Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba.
Kada se dvoje odluči razvesti, trebaju li djetetu otkriti iskreno sve razloge razvoda?
Može li dijete sebe kriviti za razvod i kako dijete razuvjeriti da ono nije ništa krivo?
– Djeci se treba naglasiti da razvod nije njihova krivnja te da, iako se odrasli ponekad prestanu voljeti i razvedu se, nikad ne prestanu voljeti svoju djecu, jer često se djeca počnu bojati da će ih roditelji prestati voljeti, jer su prestali jedno drugo voljeti. Također je bitno razgovarati o budućem načinu života i dati im priliku za sva pitanja koja imaju. I najvažnije je ne postavljati pitanje djetetu s kim želi živjeti: Na taj način stavljamo dijete u poziciju da bira između dva roditelja, koja jednako voli i treba i takva odluka je preteška za dijete.
Kako sve razvod može utjecati na dijete i koliko štetno?
Podnosi li dijete lakše razvod roditelja ako je mlađe i možda još posve ne razumije pojam razvoda?
– Dugoročne posljedice razvoda s izraženim sukobima su naizraženije kod djece koja su u vrijeme razvoda bila predškolske dobi. Dijete te dobi se s tim najteže suočava – dugotrajni roditeljski konflikt ometa organizaciju emocionalnog iskustva u ranom djetinjstvu, povezan je s razvojem nesigurnog i neorganiziranog stila privrženosti kod djeteta, što se može odraziti na sve kasnije odnose u životu, dovesti do veće osjetljivosti na stres, poteškoća u regulaciji emocija, manjeg optimizma i razvoja neučinkovitijih načina suočavanja.
– Umjesto da tijekom i nakon razvoda potiču zajedničku djecu na razvijanje odnosa s drugim roditeljem, prenose svoje negativne emocije i na djecu. Ako je opisano ponašanje intenzivno ili traje dulje vrijeme bez poboljšanja, postoji visok rizik za uključivanje djece u odnos njihovih roditelja te izlaganje dobi neprimjerenim sadržajima. U takvim situacijama često se roditelji natječu ´tko je bolji roditelj` te trudeći se prikazati sebe u što u boljem svjetlu, roditelji često ističu lošije osobine drugog roditelja i potiču ili podržavaju djetetovo odbijanje drugog roditelja. Ako jedan roditelj ponižava drugog roditelja pred djetetom, pola djeteta se osjeća poniženim. Sve to se odražava na djetetovo samopouzdanje i dobrobit, te emocionalni razvoj.
Kako roditelj može pomoći djetetu za vrijeme teškog razdoblja separacije?
– Važno je da roditelji tijekom razvoda prate reakcije djece, te po potrebi zatraže savjet stručnjaka i za djecu i za sebe. Da ne krive drugog roditelja pred djetetom, kažu mu da znaju da voli drugog roditelja i da to odobravaju te potiču kontakte s roditeljem s kojim dijete ne živi. Djeca trebaju dopuštenje da vole oba roditelja, trebaju znati da je razvod problem odraslih, a ne njihova krivnja. Treba im stabilnost i predvidljivost te uvid u komunikaciju roditelja bez svađa i sukoba, trebaju im roditelji koji mogu surađivati u odgoju, bez obzira na to što osjećaju jedno prema drugome. Važno je da se dijete ne nađe između roditelja. Treba mu dati mirnu i jasnu poruku da ono nije poštar, ukoliko jedan od roditelja šalje poruke po djetetu ´Ono što tata ili mama želi mene pitati, treba reći meni, a ne tebi, a ako ti kaže time se ne trebaš zamarati`.