Zagrebancija

Djeci s invaliditetom jahanje daje osjećaj hodanja

Autor:: Tanja Molvarec 10/5/2011 15:18

Jednom kada dođete ovdje na Gornji Bukovac u prirodu, među ove prekrasne konje, zaboravite na sve brige i probleme, riječi su Saše Tuksara, predsjednika Udruge krila koja već 16 godina provodi terapijsko jahanje za djecu i osobe s invaliditetom.

Kroz jahanje, djeca usvajaju senzorno-motoričke vještine, ali se radi i na psihološkom razvoju i socijalizaciji djece. Volonteri, njih čak 80, redovito dolaze pomagati, šetati i uređivati konje, ali su oni educirani i za provođenje terapijskog jahanja. Ulovili smo ih dok su šetali konje kako bi ih kontrolirali u hodu.

– Pohvali ga jer je kaskao – viknula je starija volonterka Anja jednom od početnika koji se uči raditi s konjima.

– Tjedno se provodi 122 terapija i to od ponedjeljka do subote od 8 ujutro do 20  sati, a s djecom i odraslima radi šest terapeuta. Udruga trenutno ima 15 konja i svi su kastrirani jer su mirniji i kao takvi pogodniji za terapijsko jahanje – kazao je Tuksar.

Hipoterapija je metoda različita od terapijskog jahanja koja se provodi od 2007. godine. Konj služi kao terapeutsko sredstvo za prijenos gibanja u hodu. Podražaji njihanja se sa konjskih leđa prenose na pacijenta i jednaki su gibanju zdjelice čovjeka u hodu.

Velike su liste čekanja za terapijsko jahanje

S obzirom da rade s djecom s invaliditetom, volonteri najprije moraju proći edukaciju i na kraju završni pismeni ispit kako bi dokazali da su sposobni za kvalitetan rad. Nikola Lanjko je korodinator volontera koji radi već dvije godine u Udruzi Krila. Oni moraju proći tri volonterska treninga.

– Prema Zakonu, volonteri moraju imati potvrdu o nekažnjavanju jer ipak rade s djecom. Većinom su to stariji ljudi koji dolaze ovdje kada mogu i pomažu. Sve rjeđe su to školarci. Mi ih učimo kako pravilno njegovati konja, pristupiti mu pa kako provoditi program terapije. Jako smo zadovoljni kako sve to funkcionira – istaknuo je Lanjko.

Najveća nagrada volonterima je, složili su se, osmijeh na dječjim licima jer im jahanje daje osjećaj da na neki način hodaju.

Što se, pak, tiče odraslih osoba s invaliditetom, Udruga Krila je postavila nekoliko pravila jer ne mogu sve osobe biti dio terapijskog jahanja. U program se, nažalost, ne mogu primiti jahači teži od 75 kilograma jer Udruga nema dovoljno snažne konje koji bi mogli nositi teže jahače. Program se ne preporučuje ni osobama s epilespijom ili pak s mišićnom distrofijom, ako se javlja prevelik umor. Kako se ne bi razočarale, sve osobe koje žele biti uključene u program jahanja, trebale bi prije toga provjere listu kontraindikcija na internetskim stranicama Udruge.

Također, s obzirom na velike liste čekanja, prednost imaju djeca niže kronološke dobi i djeca s višestrukim teškoćama ili osobe s progresivnim bolestima. Tuksar poziva i sve zainteresirane da se jave u Udrugu.

– Svi koji žele mogu doći i postati dio ove naše male zajednice – kazao je Tuksar.

 

Exit mobile version