Autor:: Tanja Molvarec 9/22/2011 13:42
Česta zadirkivanja koju djeca doživljavaju od svojih vršnjaka pogotovo ona djeca koja imaju problema s težinom, nisu nažalost novost, no roditelji nerijetko ne znaju što bi napravili kako bi pomogli djetetu da se nosi sa zadirkivanjem. Učestalo zadirkivanje može uzrokovati kod djece glavobolje, bolove u trbuhu, probadanja u prsištu, poteškoće sa koncentracijom te oslabljen interes za svakodnevne aktivnosti. Upitali smo stoga psihologinju Vlatku Križan iz Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba kako pomoći djetetu da ga zadirkivanje ne obilježi za cijeli život.
Djeca koja imaju problema s težinom često su na meti svojih vršnjaka koji ih zadirkuju i nazivaju nerijetko pogrdnim imenima. Kako da se dijete nose s tim?
U situacijama kada je dijete izloženo zadirkivanju treba pokušati ostati smireno, reći vršnjaku koji je nasilan da prestane sa takvim ponašanjem, te se maknuti iz situacije. Bitno je pokušati ne pokazati uznemirenost pred nasilnikom jer nerijetko tada prestaju sa zadirkivanjem.
Trebali bi se svakako obratiti odrasloj osobi od povjerenja (roditeljima, nastavnicima, stručnim suradnicima u školi: pedagogu, psihologu, defektologu) i ispričati što im se dogodilo. Odgovornost odraslih i stručnjaka koji rade sa djecom je stvoriti okruženje u kojemu se mogu slobodno obratiti u situacijama kada su izloženi zadirkivanju. Važno je da odrasli djeci daju do znanja kako govoriti o nasilju ne znači biti ‘tužibaba’ ili ‘cinkaroš’ već sa odraslima smisliti efikasan način rješavanja problema kako bismo spriječili da se zadirkivanje ne ponavlja. Djeca trebaju znati da se nasilje ne događa samo njima i da ih nikako ne treba biti sram. Brojna djeca izložena su zadirkivanju odnosno zlostavljanju od strane vršnjaka i trebaju znati kako su nasilnici osobe koje imaju problem.
Poremećaji prehrane obuhvaćaju ozbiljne poteškoće u smislu pretjerane redukcije unosa hrane ili pak prejedanja. Svrstavamo ih u tri glavne skupine-anoreksija nervoza, bulimija nervoza i kompulzivno prejedanje. Djeca i mladi koji pate od poremećaja prehrane često imaju i razne emocionalne poteškoće, depresivni su, anksiozni te nemaju dovoljno samopouzdanja.
Kakve sve poteškoće može razviti osoba koja je bila meta zadirkivanja svojih vršnjaka?
Djeca postaju uplašena, nesigurna i nesretna. Osjećaju se drugačije od drugih, neprihvaćena su, usamljena, a samopouzdanje im je narušeno. Nerijetko se žale i na glavobolje, bolove u trbuhu, probadanja u prsištu, poteškoće sa koncentracijom, te oslabljen interes za svakodnevne aktivnosti. Odbijaju ići u školu, slabi im školski uspjeh, a i sami postaju skloni burnim i agresivnim reakcijama. U ekstremnim situacijama mogu biti skloni autodestruktvnim radnjama, prijetiti samoubojstvom ili ga čak pokušati. Istraživanja su pokazala da žrtve kroničnog nasilničkog ponašanja u kasnijoj dobi češće razvijaju poremećaje iz depresivnog spektra u odnosu na osobe koje nisu bile žrtve takvog ponašanja.
U praksi se nažalost svakodnevno susrećemo sa djecom koja su žrtve nasilničkog ponašanja od strane vršnjaka. Nerijetko se radi o djeci koja su izložena zadirkivanju na račun izgleda i pretjerane težine. Iako često takva djeca posjeduju i druge, ‘rizične faktore za zlostavljanje’ poput lošijih socijalnih vještina i sklonost osamljivanju. Dolaze iz obitelji nižeg socioekonomskog statusa, pripadnici su drugih etničkih skupina te su djeca razvedenih roditelja. No, često su žrtve i nadarena djeca, mirna i ljubazna, te omiljena nastavnicima.
Trebaju li roditelji upozoravati svoju djecu na prehrambene navike i eventualno im zabraniti konzumaciju slatkiša ukoliko primijete debljanje kod djeteta?
Djecu kroz odgoj treba poticati na zdrave navike hranjenja i kretanja u svrhu očuvanja zdravlja. To nikako ne podrazumijeva restriktivne dijete u svrhu rješavanja nezadovoljstva izgledom. Odgovornost odraslih je u kućanstvu osigurati zdrave namirnice kako bi djeca posezala za njima kada su gladna.