Djeca su ubijana jer im ničemu ne služe

Autor: Ivana Šimac 9/19/2013 16:38

Moja je najveća želja biti novinarka, a kasnije i slavna spisateljica. U svakom slučaju, nakon rata željela bih objaviti knjigu naziva ‘Tajno skrovište’. Nekoliko godina nakon što je Anne Frank napisala ove riječi u svoj dnevnik, u lipnju 1947., postala je upravo to, svjetski poznata spisateljica. Vjerojatno nije ni znala da će upravo njen osobni dnevnik biti nadahnuće za borbu protiv ljudskoga zla. Ovih dana Anne je oživjela u Zagrebu.

– Povezali smo zapravo priču Anne Frank sa sličnim pričama na našim prostorima. Vremenska poveznica postoji, ali samo ako se više ne događa kod nas, ne znači da se ne događa nigdje – rekao je organizator hrvatskog dijela izložbe, povjesničar Miljenko Hajdarović.

Djeca koja su prisiljena odrasti preko noći, kao što je to bila Anne Frank, kao što je to bila Zlata Filipović, mlada Bosanka koja je pukom srećom pobjegla iz Sarajeva sa 11 godina, danas se nalaze na nekom drugom mjestu kugle zemaljske. Važno je čuti njihov vapaj.

– Djeca nisu kriva ni za što, oni su kolateralne žrtve. To je grijeh, zločin i takvo što se više ne bi smjelo ponavljati – rekla je na ovu temu Julia Mikić, predsjednica HERMES-a.

Hrvatska je napredovala, mladi bivaju sve više osviješteni o interkulturalizmu i multikulturalizmu, ipak bilo bi preuranjeno tvrditi da je tako u svim dijelovima Hrvatske. Predsjednik Međunarodne asocijacije za interkulturno obrazovanje, primijeti razliku u svijesti od zadnjega puta kada je posjetio Hrvatsku.

Dopustimo, da jedna Anne postane novinarka ubuduće, da jedna Zlata uvijek pobjegne iz Sarajeva za sigurnijim životom i da jedna Lea Deutsch doživi svoju slavu i nakon pete godine. Samo mi to možemo ako naćulimo uši i čujemo pozive u pomoć.