Autor:: Tanja Molvarec 12/22/2011 17:14
Djeca nisu dovoljno zaštićena kao svjedoci i za njih je to vrlo traumatizirajuće iskustvo, upozorila je Mila Jelavić, pravobraniteljica za djecu na skupu održanom u organizaciji Ureda pravobraniteljice za djecu pod nazivom ‘Zaštita djeteta svjedoka u postupcima policije, kaznenom i prekršajnom postupku’.
Najstresnije je za djecu kada moraju više puta svjedočiti
Ured pravobraniteljice uočio je kako se u pravosudnom postupku često ne poštuju međunarodni standardi zaštite djeteta svjedoka koji zahtijevaju da dijete svjedok bude tretirano na brižljiv i pažljiv način, da se štiti njegov najbolji interes te da se poštuju njegova prava. Ta prava su pravo na zaštitu od patnje, pravo na zaštitu njegova dostojanstva, pravo na učinkovitu pomoć, pravo na zaštitu privatnosti, pravo na aktivno sudjelovanje u postupku uz uvažavanje njegova mišljenja, pravo na sigurnost te pravo na naknadu štete.
– Nedostatak stručnih djelatnika na sudovima, nedovoljna informiranosti roditelja i djece, nepostojanje ili nekorištenje tehničkih uvjeta za ispitivanje djeteta, nedovoljno profesionalno usavršavanje sudaca i drugih stručnjaka koji rade s djecom žrtvama i svjedocima samo su neke od uočenih slabosti – kazala je Mila Jelavić, pravobraniteljica za djecu.
Gordana Buljan-Flander, ravnateljica Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba, govorila je o rezultatima istraživanja koje je provela Poliklinika.
– Čak 18,1 posto djece u Hrvatskoj doživjelo je neki oblik seksualnog zlostavljanja. Istraživanja pokazuju i da je većina djece koja su morala svjedočiti o tome to iskustvo doživjela kao uznemirujuće i zastrašujuće. Najstresnije je za njih bilo to što su morali više puta svjedočiti ili govoriti o svom iskustvu u raznim institucijama, kao i nestručnost, neosjetljivost i grubost ispitivača – kazala je Buljan Flander.
Nema plana edukacije za suce za poznavanje prava djece
Buljan-Flander je istaknula da je u tretmanu djece ipak ostvaren stanoviti napredak, budući da suci sve više za provođenje forenzičkih razgovora s djecom uključuju educirane stručnjake i specijalizirane ustanove kao što je primjerice Poliklinika za zaštitu djece grada Zagreba.
– Kao prostor za moguća poboljšanja je utvrđivanje minimalnih standarda pravne zaštite i podrške djetetu u sudskom procesu, razvijanje nacionalne strategije zaštite djece žrtava tijekom sudskog postupka, informiranje djece o tijeku postupka te uključivanje tema o načinima zaštite djece žrtava u redovito školovanje stručnjaka koji će se baviti djecom – kazala je Buljan Flander.
Renata Odeljan, voditeljica MUP-ovog Odsjeka maloljetničke delinkvencije i kriminaliteta na štetu mladeži i obitelji, prikazala je dva konkretna primjera iz prakse koji pokazuju kako se zbog neznanja, neujednačenosti postupanja i nesnalaženja pojedinaca čine propusti u zaštiti djeteta žrtve. Ukazala je i na nedovoljnu suradnju između pojedinih sustava. Lana Petö Kujundžić, sutkinja za mladež Županijskog suda u Zagrebu, a ujedno predsjednica Povjerenstva za praćenje i unapređivanja rada tijela kaznenog postupka i izvršenja maloljetničkih sankcija, govorila je o problemima s kojima se susreću suci tijekom kaznenog postupka, vezano uz zaštitu djece svjedoka.
Sa žaljenjem je zaključila da ne postoji ni sustavna edukacija ni plan edukacije kojom bi se suce i stručne suradnike na sudu osposobilo za poznavanju prava djece. Upozorila je da su tehnički uređaji za ispitivanje djeteta zastarjeli i stoga neupotrebljivi te da se ne ulaže dovoljno sredstava za tehničku opremljenost sudova.
