Autor: Pero Kovačević 2/20/2012 9:52
Tuga i nevolja, riječi su kojima je ugledna hrvatska psihologinja Mirjana Krizmanić dočekala rezultate istraživanja prema kojima 44 posto Hrvata u posljednjih godinu dana nije pročitalo niti jednu jedinu knjigu. Istaknut će da je za takvo što odgovorna kombinacija državne nebrige i kućnog odgoja. Narod je danas maksimalno zapušten. Djecu bi se od malih nogu trebalo poticati na čitanje, a do ovoga što imamo danas doveli su internet i televizija.
Kako očekivati da mladi zavole knjigu kada nemaju dobar primjer, kada u kući njihovi roditelji uopće ne drže knjige, a danas itekako imate obrazovanih ljudi koji jednostavno nemaju knjige. Kako očekivati da mladi zavole i čitaju knjige kad to ne čine njihovi gradski i saborski zastupnici, premijer i članovi Vlade. Zoran Milanović, Slavko Linić i drugi ministri, eto ne čitaju materijale za sjednicu Vlade. Čudili su se čudom, na upit novinara da su glasovali na sjednici Vlade za odluku da članom uprave i nadzornog odbora može biti imenovana osoba koja je nepravomoćno osuđena odnosno protiv koje je pokrenut kazneni postupak za kaznena djela koja se progone po službenoj dužnosti. Unatoč činjenici da takva osoba ne može biti primljena u radni odnos u državnoj upravi i javnim poduzećima.
Postavlja se pitanje, kako nas to zastupaju gradski i saborski zastupnici, premijer i članovi Vlade kad ne čitaju materijale o kojima odlučuju? Nisu li oni plaćeni za čitanje materijala?
Sjećate li se slučaja Pavićevog nebodera u Gradskoj skupštini? Koncem prošle godine Gradska skupština je na prijedlog gradonačelnika Milana Bandića glasala o prodaji zemljišta za Pavićev neboder. SDP-ova većina je glasala za prodaju, a kasnije su tvrdili da je riječ o pogrešci, da zastupnici jednostavno nisu pratili kako glasa čovjek koji je za tu točku dnevnog reda bio zadužen.
Dajmo im da čitaju
Kao saborski i gradski zastupnik, bezbroj puta sam se uvjerio da zastupnici uopće ne čitaju materijale za sjednice Hrvatskog sabora i gradske skupštine. Medijima je dostupan pristup u saborske prostorije, te se mogu uvjeriti da znatan broj saborskih zastupnika uopće ne uzima materijale iz svog saborskog kaslića, a uredno glasuju o tim točama dnevnog reda, a neki čak i raspravljaju.
Naime, u tijeku saborske sjednice, zastupnicima se materijali za nove točke dnevnog reda dostavljaju u njihov saborski kaslić. Kako i koliko gradski i saborski zastupnici čitaju materijale, možete se lako i jednostavno uvjeriti da ih pitate o sadržaju zakona, osluke, zaključka, rezolucije, deklaracije ili nekog drugog propisa za koji su glasali odnosno koji su donijeli. Većina vam neće znati odgovoriti na to pitanje!? Sjećam se da je jedna od televizija nakon duge i opsežne saborske sjednice postavljala pitanja zastupnicima da kažu kratki sadržaj zakona koji su donijeli – većina ili nije znala ili su odglumili uvrjeđenost – kakva im se to pitanja postavljaju. Stjecajem okolnosti, jedini sam znao odgovoriti i dati kratak sadržaj donesenih zakona, ali taj dio nisu dali u prilogu.
Pitate se kao prisiliti gradske i saborske zastupnike, premijera i članove Vlade da čitaju materijale za sjednice o kojima glasuju? Pokrenimo akciju : Dajmo da čitaju. Pozivam medije da se uključe u ovu akciju, možda ipak neki gradski i saborski zastupnici i članovi Vlade shvate da su plaćeni za čitanje materijala. Ukoliko počnu čitati oni koji su za to plaćeni, možda će i hrvati početiti čitati knjige.!?