Autor:: Kostadinka Velkovska 4/15/2011 9:54
Ne znamo koliko će se uštedjeti, dobiti, izgubiti sa poskupljenjem vrtića, jer to nitko nije mogao izračunati, ali se svejedno insistira na tome.
Gradska skupština govori jedno, roditelji drugo a po svemu sudeći sama odluka ima treće značenje – možda je to ipak političko nadmetanje, a možda i nije!?
Roditelji su iznijeli svoje argumente na Tribini koja se održala 11. ovog mjeseca u ”Kući ljudskih prava” (koja simbolična podudarnost) protiv poskupljenja vrtića. Predsjednik Gradske skupštine Boris Šprem izjavio je da će Gradska skupština predložiti svoju odluku prema kojoj bi cijene vrtića ostale iste kao i do sada, bez obzira što je, kako kaže, Gradska skupština podržala proračun i odluku o poskupljenju vrtića da ne bi imali mnogo više problema u Zagrebu.
Ta naša divna mala dječica postali su gradski problem, a znamo da je kod nas postala praksa kad je nešto problem onda su tu i prosvjedi. Pa ako se ne donese prava odluka koja bi štitila dječja prava, možemo očekivati ”beba” prosvjed uz pratnju roditelja, koji su, usput rečeno, jako ogorčeni. ”Beba” prosvjed bi tek napravio zbrku u gradu, jer stotine kolica, nosiljki, tricikli, romobili, pa što bi to bilo? Mislim da bi svakog građanina Grada Zagreba a pogotovo gradsku vlast dotaknuo dječji smijeh, plač i roditeljska brižna a smrknuta lica. Zar roditeljska briga uključuje i takvu vrstu borbe za svoje dijete? Nije im nimalo lako.
Što bi bilo kad bi bilo, rekli su stari ljudi! Pa bit će dobro, ja mislim, ma mora biti, djeca su to, jer kome to još nisu djeca važna. Iako, kad malo bolje promislim i sagledam kako je život pun borbe, možda je i dobro za našu slatku dječicu da na vrijeme shvate što ih očekuje u životu, s pedagogijom se kreće od malih nogu. Pitanje je jedino, zar se moralo baš s takvom borbenom pedagogijom krenuti, možda je moglo i malo blaže za početak. Mislim da je dovoljno što su skupe pelene, dječja hrana, obuća, odjeća a tek igračke. E sad i toliko visoka cijena vrtića, stvarno nije moguće roditeljima podnijeti, sve im se mantra u glavi! Znači, kućni budžet skroman i sve manji a izdaci za bebače sve veći i veći. Pa tko bi pomišljao na natalitet i demografsku sliku Zagreba. Bojim se nitko!
U zadnje vrijeme se izgradilo u Zagrebu nekoliko vrtića, lijepo su opremljeni, puni su dječje vriske, smijeha, igračaka i brižnih ”teta”. Bilo je čak i premalo mjesta u vrtićima. Što će biti dalje, da nam se ne bi dogodilo da imamo u vrtićima više ”teta” nego dječice, razmišlja li možda netko o tome? Trebao bi i to brzo, najbrže jer mi odrasli možemo čekati a djeca baš i ne mogu. Zato predlažem hitno razmišljanje, donošenje odluke koja bi bila prihvatljiva za roditelje, kako ih još i taj stres ne bi slomio.
Dragi roditelji, budite uporni i da vas malo ohrabrim i oraspoložim kao i vašu dječicu sa pjesmom Enesa Kiševića:
”I kad te nešto u duši tišti
Nešto veliko, a ti si ništa
I srce tvoje ko ptičje pišti
I pobjeći hoće iz rodilišta
I kad ti redovno kasne u vrtić
A ti si budan a krevet drijema
I kad ti ugase najdraži crtić
Pa ostaneš živ a nigdje te nema
Progutaj suzu, najjači budi
I sve mi šapni od tajne tiše
Sve što te boli, sve je od ljudi
Jer sve što živi u tebi diše”
A kaj da vam drugo velim, ponosa i borbe nikad dosta.
Zato samo hrabro ”ne boj se nisi sam”.
