Autor: Ivana Šimac 1/7/2014 15:35
Ova sportska priča počinje na velikogoričkom asfaltu, iako njen glavni akter tvrdi kako je asfalt najgori od svih površina na kojima trenira. Upravo je taj glavni akter donedavno juniorski reprezentativac, koji se sada natječe u seniorskoj kategoriji, a s natjecanja diljem Europe niže same nagrade. Ime mu je Dino Bošnjak, a njegov recept za sportski uspjeh je kaže vrlo jednostavan, moraš voljeti ono čime se baviš.
– Treniram i do 11 puta tjedno. Samo četvrtkom odmaram. Nije mi problem, jer volim atletiku, a nije mi strana, jer mi je i otac bio atletičar. Sada mi je on trener, tako da spajamo ugodno s korisnim, on meni prenosi svoja znanja, ali mi je i potpora i učitelj. Na meni je samo da ostvarim što bolje rezultate – rekao nam je Dino kada smo ga posjetili na uobičajenom treningu na novonapravljenoj atletskoj stazi stadiona u Velikoj Gorici.
Izgleda kako je recept za uspjeh upravo ta obiteljska poveznica.
– U ovom našem sistemu koji i nije neki sistem, ali se pokazao funkcionalan, čini se kako je ta obiteljska spona zaista potrebna kako bi se nešto ozbiljnije napravilo. Kako sam i sam bio atletičar, znam što je sve potrebno da bi Dino uspio i nizao rezultate, ja ga nisam na ništa forsirao, sam je izabrao, nakon što je shvatio da u nogometu dobiva previše batina – pomalo je kroz šalu rekao Dinin otac i trener, Damir Bošnjak.
Ali ono što već jesmo vidjeli je svakako odličan plasman na prošlogodišnjem Prvenstvu Europe, gdje osvojio dva odlična rezultata.
– Kako sam bio ozljeđen nisam bio siguran hoću li uopće nastupiti, ali Savez je ipak odlučio da me pošalju. U utrci na 10000 metara sam bio treći, a u utrci na 5000 metara šesti. Inače moj osobni rekord je 29, 41 minuta na deset kilometara, što znači da trčim ispod tri minute po kilometru, što nije loše, ali kako sam sada ušao u seniorsku kategoriju, mora biti bolje – kritičan je Dino i svjestan realnosti i konkurencije koja ga tek čeka.
Dino ima još puno kilometara za otrčati, možda nije Usain Bolt, ali kaže kako za ovaj sport moraš biti crnac u glavi, kada im se već ne može parirati genetikom. Malo smo se i našalili kako će uskoro umjesto ZET-ovom 268-icom, lagano otrčati do Zagreba.
Čini se kako hrvatska atletika ima nove sportske nade i vjerojatnost spremanja u džep novih medalja zlatnoga sjaja.
