Autor:: Tanja Molvarec 3/29/2010 8:40
Svi koji misle da je I.P. peder, Svi koje žele da M.J. ode iz naše škole samo su neke od grupa na popularnoj društvenoj mreži Facebook zbog kojih djeca žrtve sve više imaju problema sa samopouzdanjem i doživljavanjem sebe i okoline. O napretku tehnologije i novim oblicima nasilja među vršnjacima, razgovarali smo s Dorom Kralj, socijalnom pedagoginjom iz Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba.
– Nova tehnologija odnosno internet otvaraju nove mogućnosti njihove zloupotrebe. Zbog takvog ´cyberbullyinga` odnosno nasilja preko inteneta u obliku ovakvih negativnih grupa, u djetetu žrtvi može doći do osjećaja manje vrijednosti i odbačenosti, tuge, straha, jer djeca sliku o sebi kreiraju, uz ostalo, i na temelju reakcija okoline. Dijete točno zna da se grupa odnosi na njega jer se u tim grupama često navodi imenom i prezimenom ime djeteta, a pošto dijete sliku o sebi stvara i na temelju reakcije okoline, njegovo se samopouzdanje može narušiti- objasnila je Kralj te dodala da je najveći problem taj što se od ove vrste nasilja ne može pobjeći.
– Kada je u pitanju neki direktan sukob, dakle kada dijete bilo verbalno ili fizički izravno ugrožava netko drugi, ono se može maknuti od toga ili udaljiti se. Kod slučajeva ovakvog internetskog nasilja ili pak nasilja putem sms poruka, žrtva se ne može maknuti od toga jer ga to neprestano prati. I kada je kod kuće ili kada ode negdje van, uvijek može pročitati poruku ili mail sa sadržajima koji će ga rastužiti ili povrijediti. Zbog toga je ovakvo nasilje destruktivnije, posljedice katkad mogu biti i ozbiljnije od onih prouzročenih međuvršnjačkim nasiljem u stvarnim situacijama. – kazala je Kralj.
Čak 58 posto djece svakodnevno koristi Internet, a njih 47 posto koje nemaju računalo kod kuće također koriste Internet, pokazalo je istraživanje Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba u kojem je sudjelovalo 4 tisuće učenika iz 19 osnovnih škola u deset gradova Hrvatske.
-Internet je danas teško kontrolirati. Stoga je najvažnija uloga roditelja ili pak profesora i pedagoga u školama. Roditelji su ti koji dijete moraju osnažiti i naučiti ih socijalnim vještinama. Nerijetko su djeca počinitelji nasilja upravo ona djeca koja su došla iz disfunkcionalnih obiteljskih sredina u kojima su svjedočila nasilju pa smatraju kako je to ispravan oblik ophođenja s ljudima. Dakle, roditelji moraju graditi odnos sa svojim djetetom tako da ono ima povjerenja u njih ali potrebno je i imati nadzor kod kuće. Primjerice, da dijete nema kompjutor u vlastitoj sobi nego u dnevnoj sobi te da da roditelji stave određene šifre na pojedine internetske stranice. Uloga profesora je naravno da reagiraju pravodobno kada im se dijete obrati s nekim problemom i da uče djecu socijalnim vještinama, suosjećanju i nenasilnom rješavanju problema- kazala je Kralj te ističe da roditelj moraju reagirati kada primjete da se dijete ponaša drugačije od onog što je uobičajeno za njega.
´Najgore je djetetu reći: Proći će, ma nije to ništa strašno`
Prema jednom drugom istraživanju iz 2005. godine, čak 27 posto djece primilo je mail sa seksualnim sadržajem, a 7 posto je dobilo i prijedlog s kim će se naći. Neki oblik nasilja je doživjelo 27 posto djece od čega je 8 posto ujedno bilo i žrtva i počinitelj nasilja.
Upitana o razlozima zbog kojih neka djeca osnivaju te sporne grupe i šalju negativne i vjređajuće mailove ili poruke, Kralj odgovara da, uzroci mogu biti razni, ponekad je riječ o djeci koja imaju manjak suosjećanja i empatije prema drugima ili pak nedovoljno usvojene socijalne vještine pa se na taj način nastoje uključiti u društvo.
– Ipak, postoje ona djeca koja su vrlo uzornog ponašanja, odlični učenici ali koji su inicijatori ovakve vrste nasilja jer jedno ne isključuje drugo. Kod nasilja putem interneta loše je to što djeca nemaju povratne informacije o onima koje su povrijedili takvim sadržajima kao što je to slučaj kod izravnih sukoba gdje se vidi reakcija žrtve koja plače, ili je uznemirena pa samim time može kod napadača izazvati susojećanje. Djecu je potrebno educirati da čak i najmanje šale ili zlonamjerne opaske mogu povrijediti nekoga- objasnila je Kralj.
– Mnogi roditelji se nađu pred zidom kada im dijete prizna da doživljava neku vrst nasilja jer ne znaju što bi učinili. Savjetujem im da saslušaju pozorno što im dijete priča, kažu mu da je dobro da im se obratilo za pomoć, educiraju dijete da sve dokaze tipa sporih mailova ili poruka, pogotovo ako je riječ o ozbiljnijim oblicima nasilja, osobito zastrašujućim prijetnjama, sačuvaju te da odu u školu ili ma mjesto gdje se to događa i porazgovaraju sa stručnom službom ili kontaktiraju policiju ako poruke preko interneta sadrže prijetnje nasiljem, uhođenje, napastovanje, dječju pornografiju i slično. Najgore je djetetu reći: Proći će ili ma nije to ništa strašno pogotovo ako primjete da je dijete zamišljenije, povučenije i da ga to jako brine- zaključila je Kralj.
