Autor: Valentina Jarnjak 7/12/2012 16:55
Ovo je priča o vlasti grada Zagreba, a svaka je sličnost sa stvarnim osobama i događajima (ne)namjerna. O čemu točno je riječ? Pa naravno, o politici, ili o nečemu što se samo naziva politikom. Naviknuti smo mi u Zagrebu na svašta, na razne likove koje zovemo političarima, a koji su sve, samo ne to.
Nakon današnjeg dana, savjetujem vam da svakako pogledate onaj na Gornjem gradu. Stalna postava broji 51 aktera, nazovimo ih, primjerice, zastupnicima, a sastaju se pod nazivom sjednica Gradske skupštine.
Kada to ne bi bio cirkus, izgledalo bi otprilike ovako: Klubovi zastupnika prije sjednice Skupštine dogovore i usuglase svoje stavove. Sjednica započne, uz sitne izmjene i dopune izglasa se dnevni red, kreće aktualni sat i onda rasprave po točkama dnevnog reda. U poslijepodnevnim satima svi mirno odlaze svojim kućama, a novinari u svoje redakcije, puni konstruktivnih odluka o kojima će onda obavijestiti javnost.
ALI NE, zašto bi to bilo tako kad može biti baš puno, puno, puno drugačije?!
Zašto kažem da je to cirkus? Pa poučena upravo najnovijim iskustvom.
Kreće 39. sjednica Skupštine, zadnja prije ljetne stanke. Zastupnici zasjedaju već tjedan dana po radnim tijelima i uglavnom oštro napadaju gradonačelnika. Taj čovjek mora da stvarno nije normalan, kako je rekao legendarni Ćiro, ako radi sve to za što ga optužuju. No, htjeli mi ili ne, baš TAJ čovjek je naš gradonačelnik. Ako nekome ne paše, ako je baš tako grozan i strašan, postoje li načini za njegovu smjenu? Pa postoje! ‘Ajmo onda, upotrijebite ih, ili pretrpite i čekajte izbore.
Ako već imamo cirkus na Trgu Stjepana Radića, ne treba nam i onaj na Gornjem gradu.
No, da se vratim na 39. sjednicu koja mi je baš trn u oku.
Dočekale su nas odmah rano ujutro brojne dopune dnevnog reda, a neke od njih trebale su se uputiti u proceduru po hitnom postupku. Da malo bolje pojasnim; gradonačelnik, njegovi suradnici i ostalih 2800 zaposlenika jedva su uspjeli “skrpati” do ujutro potrebne dokumente kako bi se to “uguralo” na dnevni red. Sigurno su cijelu noć tipkali, slagali i smišljali. Dobro da su živi ostali. Jer bilo je nemoguće pripremiti to ranije, tko zna, možda i svi oni rade na obnovi Cvjetnog i grade fontane.
No, bez obzira što je taj konvoj pristiglih papira mogao proći puno bezbolnije, Skupština je odlučila organizirati jednu svoju malu predstavu.
Cirkus, ali baš pravi CIRKUS!!!
Gdje smo bili? Nigdje! Što smo radili? Ništa!
Bandić pokupio i sebe i svoje pročelnike gradskih ureda i otišao, aktualni sat se raspao, a do jedan sat poslijepodne izglasano je čak 16 točaka dnevnog reda.
Možda nekome tko ne prati rad Gradske skupštine ovo uopće ne zvuči čudno, ali vjerujte mi, čudno je!!!
Čudno je da se zastupnici nisu uspjeli prije sjednice dogovoriti što misle, da im jedna pauza nije bila dovoljna, pa ni dvije, pa čak ni tri. Itekako je čudno da je na dnevnom redu rebalans proračuna, a gradonačelnika nema. Ono, međutim, što je najčudnije je sljedeće: NIKOME TO OD NJIH NIJE ČUDNO!!!
Nema Kampusa Borogaj, pa što onda?! Nema rebalansa proračuna! I, koga briga? Sve nas je briga, osim onih kojima bi najviše trebalo biti stalo.
Zato, nekoliko napomena na kraju:
1. Želimo cirkus u Zagrebu jer ipak smo mi europski grad, ali neka to bude recimo “Cirque du Soleil”, a ne Gradska uprava i Skupština
2. Želimo imati gradonačelnika i ine političare, ali neka se bave nama građanima, a ne sami sobom
3. Želimo imati proračun, jer na kraju krajeva, oni su prvi koji su iz njega plaćeni, a ne bi htjeli da i njima kasne plaće
I zadnje, ali ne i najmanje bitno, ako mi radimo svoj posao, nemojte nam otežavati, već radite i vi svoj!!!