Autor:: Vanja Vučković 4/22/2011 16:12
Zanimanje dadilje u Hrvatskoj ne postoji. Barem ne službeno, jer taj posao ne postoji u nomenklaturi hrvatskih zanimanja, pa stoga su sve dadilje u Hrvatskoj zaposlene na crno.
Unatoč tome krajem ovog mjeseca, pa sve do rujna za taj, nepostojeći, posao vladati će iznimno zanimanje brojnih roditelja koji neće imati sreće sa upisom svog djeteta u vrtić. Dodamo li tome mogućnost da se, ukoliko Milan Bandić uspije pobjediti Skupštinu oko novog načina naplate vrtića, obistine najave brojnih roditelja o angažiranju dadilja umjesto vrtića, ponuda i potražnja za ovakvu brigu porasti će i više od 30 posto koliki inače iznosi povećanje potražnje.
Među nezaposlenima u Zagrebu nalazi se najviše žena srednje dobi i starije dobi. Sve se više njih hvata za tu slamku spasa i putem oglasa nude usluge čuvanja djece.
– U prosjeku godišnje imamo stotinjak oglasa za dadilje, potražnja za njima poraste između svibnja i rujna i to za 30 posto – rekao je Saša Jurković, direktor portala posao.hr.
Ministarstvo obrazovanja i športa i Agencija za regionalni razvoj Zagrebačke županije, unatoč činjenici da taj posao ne postoji, organizirali su tečaj za dječju njegovateljicu, dadilju. Jedna od njih koje nude usluge čuvanja djece je i Ivanka Perić, i sama polaznica tečaja.
– Nakon završene kemijske škole, i 20 godina rada u struci, tvrtka za koju je radila otišla je u stečaj. Povremeno sam radila na ugovore, a nakon što sam drugi put završila na burzi, odlučila sam upisati tečaj njegovateljica – dadilja. Nadam se da ću naći posao – ispričala nam je gospođa Perić svoju priču.
Da će gospođa Perić sigurno naći posao nakon tečaja uvjerena je voditeljica programa Sonja Vrban.
– Pokrenuli smo tečaj jer smo imali informaciju da svake godine 2000 do 2500 djece ostane neupisano u vrtiće. Tečajevi na Pučkom otvorenom učilištu traju već pet godina. Potražnja za dadiljama je velika, za sada su svi nakon završenog tečaja našli posao, a neki i prije – tvrdi Vrban.
Odgovor na pitanje kakvog smisla ima tečaj za zanimanje u kojem se može raditi samo na crno, odlučili smo potražiti kod onih koji su i pokrenuli taj tečaj. Na pitanje je li projekt osposobljavanja za dadilje propao, direktor Agencije za regionalni razvoj Zlatko Herček odgovara:
– Projekt nije propao, pokopali su ga mediji! Tečaj ide svojim tokom. Krenuo je početkom travnja, u Ivanić Gradu, u Samoboru i Velikoj Gorici.
Ipak, Herček priznaje, istina je da dadilje sada rade na crnom tržištu.
– Ali nitko nije rekao da nećemo i to promjeniti. Svugdje u svijetu taj je posao legalan, ne vidim zašto ne bi i kod nas bio – dodaje.
Za obavljanje posla dadilje bilo bi moguće sklopiti ugovor o djelu, mišljenje je Ministarstva gospodarstva rada i poduzetništva, no samo ako nije trajnog karaktera.
”Ako ti poslovi imaju karakter svakodnevnog posla, nema zapreke da određena fizička osoba bez obzira na postojanje ili ne postojanje registrirane djelatnosti, sklopi s drugom fizičkom osobom ugovor o radu uz obvezu plaćanja doprinosa na obvezna osiguranja”, odgovor je koji smo dobili iz Državnog inspektorata.
Međutim, i dalje je riječ o sivoj zoni, jer državna inspekcija ne može na privatni posjed bez sudskog naloga. Dakle, ne postoji način da država kontrolira takav rad. Inspektorat nad radom takvog poslodavca, prema trenutnom zakonskom uređenju, ne može provoditi inspekcijski nadzor.
– Zakoni su tu da se mijenjaju. Mi ćemo napraviti sve da ih promijenimo, dok god postoji interes da se to provede – uvjeren je Herček.
I dok jedni vjeruju u izmjene zakona i funkcioniranje pravne države, ima i onih koji ne pribjegavaju sivim zonama – pa svoje dadilje prijave kao kućne pomoćnice.
– Za kvalificirane dadilje mahom se otimaju imućne obitelji. A takvih je u Zagrebu mnogo, koliko god šutjeli – rekla je Sonja Vrban i dodaje da takve obitelji često zaključe da im je isplativije prijaviti dadilju kao kućnu pomoćnicu, nego joj novac davati ”na ruke”.
