Autor:: Boro Vučković 10/15/2010 10:58
Svaki stari, izvorni roker, čak i ako nije učio engleski, dobro zna da izraz travelling light nije putovanje svjetla, već putovanje bez prtljage, onako nesputano, kad cilj nije određen, a vremena se ima napretek. Tako je to bilo potkraj šezdesetih i početkom sedamdesetih. Mnogi moji prijatelji travelling pišu s jednim l što je, također, O.K., ali meni je draže double l. To je zato što je profesorica engleskog u požeškoj gimnaziji inzistirala da pišemo travelling jer to je kao engleski, a ono traveling je kao australski i ponekad američki. I to je po njoj bila pogreška. Gotovo napisah griješka! Kako su me tada opravdano smatrali štreberom, koji zna čak i pisati engleski, zadaća mi je u društvu bila da s Radio Luxemburga skidam tekstove novih hitova. Spremali smo se tako za gitarijadu u Slavonskom Brodu gdje su rasturali The Eggs. Mi Požežani imali smo pjevača Brozu koji nije znao ni riječi engleskog, ali imao je perfektan sluh i sjajan engleski izgovor, iako nije znao što pjeva. Njegov podsjetnik, bilježnica formata A 4 s tvrdim koricama, sadržavao je riječi stotina pjesama na engleskom, a to je izgledalo ovako:
IzvođaĆ: Bi Điz
Pjesma : Masaćusec
Fil aim goin* bek tu masaćusec
Samts*ing telin* mi ai mast gou houm
End d* laic ol uent aut in masaćusec
D* dej ai left her stendin* on her oun
Trajd tu hič a* raid tu san frensisko
Gota* du d* t*ings ai uona du
End d* laic ol uent aut in masaćusec
D*ej brot mi bek tu si mai uej uid* ju
I tako dalje…i tako bliže.
Najvažnija je bila zvjezdica – *. Ona je davala onaj toliko potrebni engleski štih. Sad su po našim i stranim novinama mnogi odlučili objelodaniti koje su im pjesme najviše promijenile život. Pišu o tome i Zlatko Gall i Ante Tomić. I ja često upadnem u nostalgičnu raspravu s generacijom o tome koje pjesme ili sastavi su drmali našim rock & roll životima. Kako nemam sluha ili kako se tada govorilo da mi je slon prd’no u uho, za mene su važne bile riječi. To je bilo zato što sam kao svaki pošteni besluhist strašno volio pjevati. Osobito ako se malo popije. No, mnogi su me, s pravom, utišavali, jer moje je glasno revanje kvarilo atmosferu. Ali nastupao je i moj presudni krešendo – takozvana sljedeća strofa. Svi u jednom trenutku pjevajući zastanu, ili nastave s nana, nana, a onda ja pobjedonosno izgovorim nastavak pjesme. To je uzelo takve razmjere da su me s vremenom obvezno ispitivački pogledavali: a kako dalje?, a onda se ja smijuljeći prodrem nastavak. Ako sam bio fer odmah sam, nakon dvije, tri riječi zašutio, ali najčešće nisam. Tražio sam i ja svoje mjesto pod rock suncem. The sun ain’t gonna shine anymore odnosno D* San eint gona šajn, enimor. Uloga podsjetnika bila je itekako važna!
Bio sam i član školskog zbora. Ali profesor glazbenog, tada muzičkog s pravom me i otvoreno upozoravao da ja samo popunjavam broj i da na pokusima ili javnim nastupima slučajno ne pustim glas – smijem samo zijevati. Još u osnovnoj školi, kad su bile opisne ocjene, ja sam iz muzičkog imao ocjenu: sluh u razvoju, može samostalno otpjevati nekoliko nota. Teorijsko znanje odlično. Ni nakon puberteta situacija se nije poboljšala.
Ui skipt d* lait fendengo
ternd kortuils ‘kros d* flor
Ai uoz filing kaind a* sisik
bat d* craud kold aut for mor
D* rum uoz haming harda*
ez d* seiling flu avej
Uen vi kold aut for e*nada* drink
d* uetia* brot a* trei…..
….pjevao je Broza Wither Shade of Pale, i razumio jedino riječ drink jer se izgovarala i pisala jednako. Bilo bi dobro ovu metodu približiti i našoj premijerki. Brzo bi naučila izgovarati engleski. A razumijevanje ionako nije bitno.
Kad smo mi požeški i slavonski rokeri došli studirati u Zagreb trudili smo se da ne budemo seljačine. Teško smo se mogli pomiriti da netko zna i može više i bolje od nas. U skladu s općeprihvaćenim pomirbom i flower-power trendovima sve rivalstvo s purgerima i dalmošima svelo se na to tko ima više ploča od strica iz Njemačke. Više ploča – više komada – bolje ploče – bolji komadi – bila je, istina, više izreka, nego pravilo. Ali nakon čaga na mnogim mjestima – Vrbik, Cvjetno, Studentski centar, Kulušić, Lapidarij – tko bi ih sve nabrojio, furali su komade najčešće oni koji znadu lupati po gitari i pjevati. O kako sam im zavidio i ljubomorno ih gledao kako odvode najbolju ponudu s tuluma samo zato što imaju sluha.
Šud ai stej, or šud ai go – a tulum već završio. Idemo na piće na gumicu utopiti tugu. Pliz, riliz mi, let mi go!; Uel, aim sou tajard ov kraing, bat aim aut, on d* roud agein. Ali kad ipak upali, da neku zapališ, pa, ono: When a man loves a woman, Can’t keep his mind on nothing else odnosno wen a* men lavz a* vumen, kent kip hiz maind on nat*ing els! – miluješ je po vratu, stišćeš i lagano pjevušiš – oh, kako je to odbija. Ne pjevaj – šuti!! – Silence is golden – Sailens iz goldn, goldn, bat mai ajs stil si!
Ubrzo smo shvatili da svaka usporedba The Beatlesa i The Rolling Stonesa je deplasirana, a da cure padaju, na sentiše. Najvažniji je cilj, ipak bio – priznali mi to ili ne, kako smotati komada. Često puta da bismo se nekom dopali hvalili smo pjesme koje nam se i nisu sviđale i obratno, a tako je i danas. Zapravo, trebalo mi je puna četiri desetljeća da shvatim koje su mi pjesme, uistinu, bile in. Jedna od tih je sigurno ova grupe: Thuderclap Newman:
Something in the Air
Call out the instigators
Because there’s something in the air
We’ve got to get together sooner or later
Because the revolution’s here, and you know it’s right
And you know that it’s right
We have got to get it together
We have got to get it together now
Lock up the streets and houses
Because there’s something in the air
We’ve got to get together sooner or later
Because the revolution’s here, and you know it’s right
And you know that it’s right
We have got to get it together
We have got to get it together now
Hand out the arms and ammo
We’re going to blast our way through here
We’ve got to get together sooner or later
Because the revolution’s here, and you know it’s right
And you know that it’s right
We have got to get it together
We have got to get it together
Now
Tu je pjesmu volio i moj pokojni prijatelj Sax, i kad god je čujem sjetim se njega. Splivalo, također,
pokojni volio je onu od Sonny & Cher:
They say we’re young and we don’t know
We won’t find out until we grow
Well I don’t know if all that’s true
‘Cause you got me, and baby I got you
Babe
I got you babe….
I sve češće se sjetim onih s kojima sam se sedamdesetih družio po zagrebačkim klubovima, a više nisu s nama. Ali zato R&R vječito živi. Kad je punk ušao u naše živote, kao neka negacija rocka, moja je generacija već bila odraslija. Ali i punk je doživio svoju transformaciju pa je grupa the Exploited napravila onu poznatu:
Punk’s Not Dead:
Say to me that punk is dead
I wish to go murder them
Don’t like the music, don’t like the words
You can all piss off to your ???
[Chorus:]
Punk’s not dead I know
Punk’s not dead I know
Punk’s not dead I know
Punk’s not dead, I know it’s not
Ali moram priznati da smo mi stari rokeri pomalo posprdno gledali na tu poruku Punk’s not Dead, uz obvezni komentar: Naravno, da punk nije mrtav, kad se nije nikad ni rodio. Bio je to neki čudan otpor prolasku vremena i rastanak s mladošću. A danas su čak i pristalice Anarcho Punka pomalo stari. A naše je da se sjećamo!
I umjesto zaključka:
THE BEATLES – A Day In The Life
(Lennon/McCartney)
I read the news today oh boy
About a lucky man who made the grade
And though the news was rather sad
Well I just had to laugh
I saw the photograph
He blew his mind out in a car
He didn’t notice that the lights had changed
A crowd of people stood and stared
They’d seen his face before
Nobody was really sure
If he was from the House of Lords
I saw a film today oh boy
The English Army had just won the war
A crowd of people turned away
But I just had to look
Having read the book
I’d love to turn you on
Woke up, fell out of bed
Dragged a comb across my head
Found my way downstairs and drank a cup
And looking up I noticed I was late
Found my coat and grabbed my hat
Made the bus in seconds flat
Found my way upstairs and had a smoke
And somebody spoke and I went into a dream
I read the news today oh boy
Four thousand holes in Blackburn, Lancashire
And though the holes were rather small
They had to count them all
Now they know how many holes it takes to fill the Albert Hall
I’d love to turn you on