Autor: Kostadinka Velkovska 7/9/2011 11:23
Časopis ”Zaposlena” dvanaestu godinu zaredom održao je izbor za ženu godine. Ove godine je titula ”Žena godine” dodijeljena liječnici, akademkinji Vidi Demarin, predstojnici Klinike za neurologiju Kliničke bolnice Sestre milosrdnice, uglednoj znanstvenici i redovitoj profesorici Sveučilišta u Zagrebu te redovitoj članici Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Titula se dodjeljuje ženama koje su svojim radom i angažmanom pokazale vrijednost i važnost žena u društvu, pa možemo lako zaključiti da je došla u prave ruke.
Za akademkinju Vidu Demarin je važno napomenuti da se uz svoj redoviti liječnički rad bavi i proučavanjem krvožilnih poremećaja mozga, moždane autoregulacije i moždane vazoreaktivnosti. Svakako je važno istaknuti da je pionir doplerske dijagnostike u RH te u srednjoj i jugoistočnoj Europi. Nije nepoznato da je
svojim radom bitno unaprijedila neinvazivnu dijagnostiku cerebrovaskularnih poremećaja, prvenstveno radi prevencije moždanog udara. Uz veliki znanstveni rad i druge mnoge obveze, Vida Demarin je i kulturno osviještena, redovito posjećuje kazališne predstave, koncerte, izložbe i sve što je vezano uz kulturu.
Osim toga, ona je i moja prijateljica koju izuzetno cijenim i poštujem kao stručnjaka i kao ženu. Sve čestitke i zahvala za sve dobro što je učinila u zdravstvu, a vjerujem da moje mišljenje dijele i mnogi njezini pacijenti. Obuzme me strašna tuga kad su u pitanju bolesna djeca, a tek da im se onemogućava zbog ovog ili onog razloga, adekvatno liječenje i lijekovi, nezamislivo je!
Dnevna tiskovina objavljuje opet neka prepucavanja između HZZO-a i bolnice Srebrnjak, koja je u vlasništvu Grada Zagreba, naravno na štetu malih pacijenata. Zar je moguće? Uopće neću ulaziti u razloge a niti u bilo kakve detaljne prepirke, ali u jedno sam sigurna, djeci mora biti omogućeno liječenje uvijek i svagdje! Što se to događa u našim glavama, zar nismo dovoljno razumni, ako ništa drugo, da barem suosjećamo s tom djecom i njihovim roditeljima? Tko će kome platiti, koji je liječnik prešao iz jedne bolnice u drugu, tko je za što registriran, to male pacijente ne zanima. Njima je jedino važno zdravlje. Sretni smo što imamo dobre stručnjake koji mogu pomoći. Trebamo ih i moramo im biti zahvalni! Nemojmo uvijek i baš uvijek prelamati probleme preko nemoćnih, a zaboga nikako ne preko bolesne djece. Vapim za brzim rješenjem i upućujem odgovornima veliku molbu za razumijevanje i rješavanje problema, a liječnicima dajem veliku potporu!
Opet je Gradska skupština na tapeti, odnosno gradski zastupnici i njihova primanja. Kažu da je na plaće gradskih zastupnika potrošeno prošle godine 3 mil. kuna. Nije loše! Dobar honorar pogotovo za one zastupnike koji nisu zaposlenici Grada, a takvi su u većini. Znam da za svaki odrađeni posao treba biti plaćen, ali ako je netko izabran od građana da sjedi kao gradski zastupnik na sjednicama Skupštine, a onda se u Skupštini godišnje pojavi samo nekoliko puta, onda je to vrlo neozbiljno prema svojim glasačima. Prisustvovati samo na nekoliko sjednica, znači biti neupućen u gradske probleme a što je još gore ne sudjelovati u donošenju odluka. Pa čemu i kome onda služe kao gradski zastupnici? Svaki se posao treba shvatiti i raditi ozbiljno, pa tako i ovaj. Zašto to nije tako, ne znam?! Ako oni znaju, neka nam kažu.
Drugi smo po nezaposlenosti mlađih od 25 godina u Europi. Neki imaju završene strukovne škole, neki drugo srednje obrazovanje, a ima ih i s diplomom faksa, magisterijima i doktoratima. Kako je to moguće da za nikog nema posla, zar nam ne trebaju vještine stečene u strukovnom obrazovanju, zar nam nisu potrebni obrazovani mladi sa diplomom? To je problem cijelog društva. Koji je razlog? Kažu da obrazovanje ne slijedi potrebe tržišta rada.
Nužno se ukazuje potreba za onim što je Europa već davno učinila, a to je izrada detaljne analize budućih potreba tržišta rada, tj. što bi nam trebalo za 5, 10 i 20 godina, pa tek onda prema tome možemo prilagođavati obrazovni sustav. Iz navedenog zaključujem da ubuduće Ministarstvo gospodarstva i Ministarstvo obrazovanja moraju usko surađivati da se ne bi ponovila sadašnja situacija. Puno strukovnjaka, visoko obrazovanih, djelatnika ovakvih i onakvih, svi nezaposleni i nitko ih ne treba. Zašto? Gdje će ta rijeka stručnjaka pokazati i upotrijebiti svoje znanje i vještine? Nađimo rješenje za te mlade ljude,
moramo im dati priliku za rad. Bit će valjda sve ok!
Moramo se opet osvrnuti na prosvjede ali sasvim u drugačijem kontekstu. Ustavni je sud donio odluku kojom je ukinuo zabranu prosvjeda na Markovu trgu, 100 metara od Vlade, Sabora i Ustavnog suda. Super, ali ima
jedno ali, a to je da dosadašnja odluka ostaje na snazi do 15. srpnja iduće godine. Zašto je uopće zabrana ukinuta? Zato što nije vrijedila za sva okupljanja, nego samo za prosvjede. Znači koncerti, predstave, vjerska okupljanja može ali prosvjedi ne. A mi smo navikli na sve a i na ništa. I tako je donijeta odluka za sve. Može prosvjedi, mogu koncerti, predstave i vjerska okupljanja, ali tek od sredine sljedeće godine. Prosvjednici strpite se!
Kad smo već kod prosvjeda, evo, oko štrajka na fakultetima sve se zakompliciralo i dalje vlada opći kaos. Opet se ne zna tko je za koga, tko protiv koga, zakoni imaju ili nemaju nedostataka i tko će ga znati? I opet po mladima! Jao siga njima! Sve to negdje počne i negdje završi bez rezultata, pa se bojim i sada! Štrajk započeo na Filozofskom fakultetu, pa blokada na Sveučilištu u Zagrebu, a onda se sve prebacilo na Odbor za obrazovanje i naravno umjesto dogovora još se više zakompliciralo. Ja nemam što reći! A vi?
Sve si mislim, evo nam sezone ”kiselih krastavaca” ali nema mira među maslinama. Bojim se da neće biti tako! Uvijek voda nešto nosi i kad tad nešto ispliva na površinu. Neće valjda i ovaj put!
Ovi koji se već kupaju jedan savjet: ”Hvali more, drž se kraja!”
