Autor:: Elena Grassi 1/19/2010 8:38
Dok je prije dvadesetak godina gledao monodramu ‘Kužiš, stari moj?’ u izvedbi legendarnog glumca Mladen Budišćaka, junak naše priče nije ni slutio da će dva desetljeća nakon upravo on na kazališnim daskama utjeloviti Glistu, Kurblu i Galileja te druge likove tada izrazito popularnog komada.
Priča o Renatu Čanakiju, bravaru čija je strast sročena na 60 minuta audio-zapisa na vrpci ‘Jugotona’, toliko je puna simbolike da je bilo samo pitanje vremena kada će se upravo on pojaviti pod svjetlima reflektora i započeti dobro znani monolog o dečku s periferije koji nije uspio u životu. Renato je u nedjelju, 17. siječnja u MMC Studiu po četvrti put izveo monodramu ‘Kužiš, stari moj’, koju je Mladen Budišćak u osamdesetima izveo više od tisuću puta.
– Gledao sam predstavu barem tri puta kada je prije 20-tak godina izvodio Mladen Budišćak. Dok sam ’86. radio na Univerzijadi, uspio sam nabaviti i audio- zapis. Stalno sam ga preslušavao, ponekad i više puta za redom. Fascinirao me monolog i činjenica da to sve izvodi jedna osoba – prisjetio se Renato.
Renato je znao zabavljati društvo izvođenjem ulomaka predstave
Iako je od Univerzijade prošlo mnogo godina, a Mladen Budišćak u međuvremenu preminuo, preslušavanje predstave ‘Kužiš, stari moj’ i dalje je bila njegova svakodnevna razonoda, pa je tokom godina i sam naučio izvoditi neke dijelove. Znao ih je citirati i u društvu, što je zabavljalo njegove prijatelje.
– Svi su znali da volim tu monodramu. Prije otprilike godinu i pol jedan od mojih prijatelja pronašao je na internetskom antikvarijatu originalnu ploču i presnimio je na CD za mene. Rekao mi je da je sada moram naučiti cijelu kako bih je izveo pred njima – ispričao nam je Čanaki.
Jednog dana u njegovu radionicu ušla je osoba koja mu je promijenila život
Idućih mjeseci Renato je svakodnevno preslušavao originalnu izvedbu Mladena Budišćaka, no onda se dogodilo nešto što je zapečatilo promijenilo tok događaja.
– Jednog dana u moju radionicu ‘Pod zidom’ ušao je stariji gospodin kojemu je trebalo naoštriti škare. Kada sam ga pitao na koje prezime da to zapišem, rekao je ‘Majdak’ i naglasio kako mu se žuri u Klub književnika. Znao sam da je to – to. Sve o čemu sam mogao razmišljati je da ga moram zamoliti za pet minuta vremena – ispričao je.
Kada se autor knjige ‘Kužiš, stari moj’, Zvonimir Majdak vratio po svoje škare, Renato mu je ispričao svoju životnu priču i upitao bi li imao nešto protiv da napravi remake stare monodrame. Majdak mu je kratko odgovorio.
– Rekao je: ‘Ako to možeš spremiti, bilo bi mi drago’ – prisjetio se Renato subonosnog susreta s piscem.
Nakon tog dana, počeo je užurano spremati predstavu. Bez ikakvog glumačkog iskustva, bez ičijeg savjeta, Renato je satima recitirao dijelove drame slušajući vlastiti glas. Pred njim je bio veliki izazov – ne samo da je morao vjerno dočarati pripovjedača i glavnog glumca, već je morao uvježbati i pjevačku i gitarističku točku, kao i ženski glas i mucanje.
Inspirirale su ga ljubav prema Zagrebu i fakinski stil života ’80tih
– Pomogla mi je i velika ljubav koju osjećam prema ovom gradu. Želio sam prenijeti drugima taj način fakinstva i život kakav se vodio. Ljudi su bili puno opušteniji i uživali u malim stvarima. Mogao sam se uživiti u likove, pogotovo u glavnu ulogu Gliste. On je imao uspona i padova u životu – ispričao nam je.
Kada je uvježao monodramu, dogovorio je razgovor u MMC Studiju gdje su ga dočekala pomalo iznenađena lica.
– Pitali su me gdje sam prije glumio, gdje sam se školovao. Kada sam im rekao da nemam nikakvog glumačkog iskustva, predložili su mi da izvedem ulomak. Kada sam to učinio, toliko im se svidilo da smo odmah dogovorili predstavu – ispričao nam je ovaj strastveni ljubitelj filmova i kazališta.
Čanaki: ‘Ako pogriješim ili bude loše, nikada više neću ni pokušati’
Prije pretpremijere, Renato je izveo pokusnu predstavu pred prijateljima. Njihovo mišljenje bilo mu je posebno važno.
– Rekao sam im, ako pogriješim ili bude loše, ustat ću se i otići. Nemojte me zvati neko vrijeme, a nikad više neću pokušati ništa slično – u šali je ispričao Renato.
Kako je pokusna izvedba prošla s odličnim kritikama, Renato je napravio korak dalje. Nakon pretpremijere, prvu je izvedbu pred velikom publikom imao na samu Noć Kazališta, kada je premijerno izveo predstavu ‘Kužiš, stari moj’.
– Najveći strah sam imao da ću u ključnom trenutku zaboraviti tekst. Imao sam veliku tremu, ali čim sam čuo prvi smijeh, prvu reakciju, znao sam da se mogu opustiti. Kada je predstava završila i kada sam čuo pljesak, obuzeo me neopisiv osjećaj, nisam znao kuda sa sobom – rekao nam je.
Pretpremijeru je gledao i sam Zvonimir Majdak
Na pretpremijeri je njegovu izvedbu došao pogledati i sam Zvonimir Majdak, što je za Renata imalo poseban značaj.
– Sjedio je u prvom redu i cijelu predstavu bio smrtno ozbiljan. Jedva sam dočekao da ga pitam za mišljenje kada je izvedba završila. Pružio mi je ruku i rekao dvije riječi – vrlo decentno. Rekao je i da ako nastavim ovako, neki bi djelovi mogli biti bolji od originala – ispričao je Renato.
Iako ga kazališne daske ispunjuju, Renato kaže da ne razmišlja o adaptiranju još neke monodrame. Predstava njegovog života upravo je ‘Kužiš, stari moj’ i ta velika ljubav bila je ostvarena s prvom izvedbom.
– To je kao kad se ljudi imaju želju popeti se na vrh planine i uspiju u tome. Taj jedinstveni osjećaj se je neponovljiv. Ja bih bio ispunjen da sam samo jednom izveo ovu predstavu, jer se radi baš o toj jednoj, posebnoj – zaključio je Renato.
>>> FOTOGALERIJU S PREDSTAVE POGLEDAJTE OVDJE
