Autor:: Kostadinka Velkovska 8/27/2011 11:04
Znam, znam, Bolonja je već tako istrošena tema, ali šta ću kada me još uvijek iznenađuju nelogičnosti vezane za taj famozni Bolonjski proces. Čak i mene koja nisam niti djelatnik u visokom obrazovnom sustavu, niti imam klinca studenta niti onog koji će to uskoro postati. Međutim, ne mogu se pravit da ne vidim šta se događa, ili bolje rečeno, šta se ne događa.
Evo neki dan, baš nakon posjete cijenjene gospođe Merkel Lijepoj našoj, pričala sam s jednim novopečenim prvostupnikom. Kaže on, divi se Njemačkoj kao zemlji, njihovoj poslovnoj kulturi, mentalitetu općenito i najveća mu je želja bila nastaviti svoje školovanje upravo tamo. Učio tako dečko zadnjih pet godina jezik, doveo ga do izvrsne razine, položio međunarodno priznati ispit, odličan prosjek ocjena na jednom privatnom veleučilištu i krenuo se prijavljivati za diplomski studij u njegovoj obećanoj zemlji, Njemačkoj.
Došla prva odbijenica, pa druga, pa treća, i tako se zaredale. Nakon desete, odlučio prvostupnik osobno kontaktirati člana komisije sa jednog fakulteta koji ga je odbio da mu objasni koji dio mu je u cijelom tom procesu prijavljivanja promaknuo, jer sve kriterije ispunjava, i više od toga, a nitko ga ne želi. Zvuči patetično, ali eto istinito. I sad slijedi meni zapanjujući dio.
Član komisije ljubazno odgovara: ”Nažalost, nismo Vas u mogućnosti primiti”. Zašto? Zato što je njemačko ministarstvo obrazovanja poslalo uputu gdje stoji da nije preporučljivo omogućiti nastavak školovanja kandidatu sa hrvatskim stupnjem obrazovanja ”stručni prvostupnik”. I samo tako, ode sav rad, trud, zalaganje, pa i uloženi novac u vjetar.
Dobro, možda nije tako crno, dečko ima završeni preddiplomski studij i nastavit će školovanje u Hrvatskoj, ali moram se vratiti na onaj slogan koji nas je donedavno proganjao gdje god smo se okrenuli: Bolonjski proces – put do europske diplome. I lako je meni, ja sam njegovih pet godina života strpala u par stotina riječi, ali nije on jedini koji zbog nejednakih kriterija ”ravnopravne Europe” ispašta.
E sad mene zanima, koji dio je meni promaknuo?! Možda nisam upućena u priču o Bolonji do najsitnijih detalja, ali bome sam svjesna razloga zbog kojih je uvedena, zbog kojih je došlo do štrajka studenata, do kaosa na sveučilištima i veleučilištima, do panike među maturantima. Ono što sigurno znam je da se cilj Bolonje nalazi negdje u rečenici: omogućava studentima nastavak školovanja u inozemstvu.
I ne mogu poreći, u Hrvatskom visokoškolskom obrazovnom sustavu zaista se provodi taj Bolonjski proces, a mi čak još i nismo ”Europa”, no mene muči ova njemačka strana priče, ova strana koja smatra da nije preporučljivo primati hrvatske stručne prvostupnike na nastavak školovanja.
Prvi put kad se govori o nekoj reformi, ja moram reći da Hrvatska nije ta koja je zakazala, već da je zakazala zemlja koju ne nazivaju samo ”motorom cijele Europe”, nego i jednom od najutjecajnijih u svijetu.
Evo čitam što sam dosad napisala i vidim da me ova tema stvarno razljutila, ali šta ću kad volim pravednost i ravnopravnost. Baš sam kao neka miss, osjećam da se borim za ”mir u svijetu”. I zato svima Vama stručnim prvostupnicima, sretno u ostvarenju ciljeva, ali ako želite europsku diplomu, pucajte na neku malo manje razvijenu zemlju, oni možda imaju malo bolje razvijenu Bolonju. I ne vjerujte u ”obećane zemlje”, jer kako narod kaže; obećanje ludom radovanje.
