4/14/2012 10:47
Obećala sam u prošloj kolumni, da ću pisati nakon Uskrsa o problemima koji nas tište, pa evo to i činim.
Prvo pa muško! Prva vijest koja nas je zdrmala su stravična poskupljenja svega i svačega. Do sada smo jedva sastavljali kraj s krajem i jedva preživljavali, a sad uz ova nova poskupljenja postat će nemoguće!
Ne znam kako ćemo od sada pa nadalje slagati financijsku konstrukciju, kad je i do sada to bila nemoguća misija. Hoće li to uopće biti moguće? Nama odraslima je to vrlo teško shvatiti, a još je teže to objasniti djeci, kako, što reći?!
Budući su prehrambeni proizvodi poskupjeli kao i struja, plin, voda, ZET i što još sve ne, možda nam je vlast uvela kolektivnu dijetu, pogotovo od kad se ustanovilo da je hrvatska nacija pretila. Treba živjeti u mraku jer svjetlost ionako kvari oči, treba biti na dijeti da nismo pretili, vodu trošiti na kapaljku, uvesti u svakodnevni život ”cipelcug” zbog zdravlja i ZET-a. Jedino me buni ovo pješačenje, ako je toliko zdravo kako kažu doktori, poštari bi trebali biti najzdraviji dio populacije, a nisu!
Šalu na stranu, stanje u Gradu i državi je dramatično! Bojim se ćemo postati, ako već nismo, depresivna, gladna i žedna, očajnička i sirotinjska nacija. Neš ti države s takvim jadnicima!
”Veliki brat” stiže u Draškovićevu i na Trg hrvatskih velikana. U sljedećih nekoliko dana postavit će se nadzorne kamere prometnog redarstva, jer se pokazalo da postoji velika potreba kontrole građanstva. Pozor, pozor – budno oko ”velikog brata” svuda gleda, sakrit mu se ništa ne da!
Dok se neki vrtići opremaju s najnovijom opremom, Kajzerica vapi za izgradnjom dugo očekivanih i obećavanih vrtića i škole. Projekt je izrađen još 2009. godine, potpisane su tri peticije, no Gradske vlasti po tom pitanju ništa nisu poduzele i dogodilo se jedno veliko ništa. Kajzerica ima 5000 stanovnika, nalazi se u Gradskoj četvrti Novi Zagreb Zapad, pa vrtićka i školska djeca moraju u Trnsko ili Savski Gaj, što znači da trebaju svakodnevno prelaziti veliku prometnicu. Iz Gradskog ureda za izgradnju poručili su da od izgradnje ni ove godine nema ništa te da će eventualno biti moguća tek 2013. godine i to ako bude novaca i ako se riješe imovinskopravni odnosi. Živi bili pa vidjeli !??
Stota izvedba hit predstave ”Čudo u Poskokovoj Dragi” održana je u četvrtak 12. travnja, u Satiričkom kazalištu Kerempuh, koju je prema romanu Ante Tomića režirao Krešimir Dolenčić. Premijera je bila 25. rujna 2010. godine, a do sada ju je vidjelo više od 50 tisuća gledatelja. Dramatizaciju romana potpisuje Željka Udovičić, a uloge tumače Željko Königsknecht, Vedran Mlikota, Mario Mirković, Boris Mirković, Luka Petrušić, Ana Maras i drugi. Ovo je još jedan dokaz da predstave u kazalištu Kerempuh imaju dugi vijek trajanja, puno izvedbi i veliku gledanost. Čestitke ansamblu i kazalištu!
Žao mi je što moram pisati o odlasku dragog prijatelja!
U Zagrebu je u ponedjeljak, 9. travnja 2012., iznenada u 48. godini preminuo osnivač i dugogodišnji ravnatelj festivala sv. Marka, bariton Neven Valent. Bio je izniman promicatelj glazbene umjetnosti. Imao je bogatu umjetničku karijeru, usavršavao se kod velikih svjetskih i europskih majstora glazbe.
Kao član Opere HNK u Zagrebu nastupao je u brojnim opernim produkcijama. Nastupao je kao koncertni pjevač, osobito uz Oratorijski zbor Crkve sv. Marka. Kao solist bio je gost brojnih festivala u Hrvatskoj, Austriji, Njemačkoj, Švedskoj, Irskoj, Luxemburgu, V. Britaniji te Mađarskoj. Osnovao je Soliste sv. Marka i s njima zabilježio brojne nastupe u Hrvatskoj i inozemstvu.
Godine 1988. obnovio je djelovanje Oratorijskog zbora Crkve sv. Marka kojemu je i dao ime Cantores sancti Marci. Producirao je i organizirao izvedbu misterija Majka Božja Kamenitih vrata Božidara Širole, postavljenu u rujnu 1994. u povodu dolaska pape Ivana Pavla II. u Hrvatsku.
Utemeljio je i bio je ravnateljem Festivala sv. Marka, međunarodne manifestacije s tradicijom duljom od desetljeća, u kojem su sudjelovali brojni poznati inozemni i hrvatski glazbeni umjetnici, među njima istaknuti članovi i vođe dionica Berlinske, Minhenske i Bečke filharmonije.
Godine 2006. bio je producent gostovanja Minhenske filharmonije na čelu s Lorinom Maazelom u Zagrebu koje je u hrvatskim tiskovnim i elektroničkim medijima proglašeno glazbenim događajem godine.
Bio je inicijator prve izvedbe Hrvatske mise Borisa Papandopula u inozemstvu s inozemnim ansamblom. Izveo ju je Zbor Krakovske filharmonije početkom 2011. u Velikoj dvorani Krakovske filharmonije.
Mom dragom prijatelju, velikom umjetniku ostat ćemo uvijek zahvalni za sve što je učinio za hrvatsku kulturu. Laka mu zemlja!