Autor: Ivana Šimac 2/12/2014 16:58
Tko bi rekao da i Zagrepčani boćaju? I to od davnih 50-ih godina. Čak je i velikan, velikog broja šporstskih disciplina koje su danas poznate na području našega glavnoga grada, Franjo Bućar, još krajem 19. stoljeća držao seminare na temu boćanja. Sve je to povijest onoga što danas poznajemo kao Zagrebački boćarski savez.
– Službeno Zagrebački boćarski savez postoji od 1953. godine kada je osnovan. Ali imamo saznanja kako klupsko boćanje postoji još od 1896. ili 1897., kada je Franjo Bućar održavao edukativne seminare o tom sportu – ispričao nam je tajnik Zagrebačkog boćarskog saveza, Mario Milanović Litre.
Postoji priča kako se ovaj sport razvio u Italiji, ipak nije nepoznat našemu priobalju. Od Istre do krajnjeg juga, boćanje se smatra više razonodom nego sportom. Mario nam je ipak objasnio osnovnu razliku između takvog shvaćanja boćanja i ovog sportskog, natjecateljskog dijela koje je propisano strogim pravilima.
– Hrvati su u prve četiri reprezentacije svijeta u boćanju. Tako da smo dosta uspješni i u tom sportu. Moram odmah reći da profesionalno bavljenje ovim sportom nije isto što i okupljanje na nekom mjestu gdje se lagano boća i pije vina. To su predrasude. Mi imamo strogo određena pravila kao i međunarodna natjecanja na kojima se istih treba pridržavati. Važna je fizička forma iako bi to malo tko pomislio – objašnjava Milanović.
Tajnik ističe kako su statusom samoga sporta zadovoljni, ali ne bi škodilo da im se priključi više mladih i više ženskih boćarki.
– Mi imamo i svjetsku prvakinju, Ivu Vlahek, koja je naslov osvojila 2010. godine u Francuskoj. Nadamo se da će to biti povod i drugim sportašicama da se prijave na boćanje – dodaje.
Možda niste ni znali da ovaj sport postoji i u našoj prijestolnici, stoga svi zainteresirani put Prisavlja 2. Možda i vas još čeka svijetla sportska karijera, jer za boćanje nikada nije kasno