3/24/2011 9:41
Zašto ljudi kažu da je proljeće nagovještaj novog života?
Činjenica je da u povijesti čovječanstva u proljeće uvijek započinje neki novi život. Danas sam slučajno bio u Maksimiru. Moram priznati da nisam nakon ove hladne zime imao snagu otići u Zagrebački zoološki vrt,
ali sam zato shvatio da je svako rođenje pa i u prirodi početak umiranja, kako su kazali ljudi pametniji od mene.
U proljeće smo ranjivi, osjetljiviji, a i oni koji se danas nalaze na ulicama Zagreba i bore se za reforme –hrabri su. Nisu kukavice, a zasigurno primjećujemo kako u Hrvatskoj nedostaju pravi vođe i ljudi koji bi zamijenili Hrvatsku kao zemlju gdje vladaju spasioci i proroci.
Pođimo redom. Nepoznati Ivan Pernar koji je nekakvi vođa bez zatvorskog staža, što je naravno demokratski i pozitivno, suprotstavlja se spasitelju koji sam sebe spašava i veže se nažalost na bivše generale te postaje ”desničarski heroj i braniteljski spasitelj”.
Gledam Dražena Budišu koji ponovno pokušava ”jahati” hrvatskom političkom zbiljom u trenutku kada više na policijskoj sceni nema Stjepana Mesića.
Meni dalek po idejama, ali mnogim ženama blizak po ljepoti, Ivo Sanader nalazi se u Austriji u zatvoru, zemlji razvijenog zimskog turizma. On je mnogima bio seksipilan i karizmatičan.
Sve su to proroci i spasitelji Hrvatske, a moram kazati da čovjek koji je meni najbliži po godinama je svakako Gips-Ante Kostelić, koji je iskoristio ideju da bi fizički nadmoćni ljudi trebali biti ono što vodi Hrvatsku. Sjećam se Gipsa, njegove Belice (prve supruge) i njezinog oca mojeg profesora povijesti u
VII gimnaziji koji me mnogo toga naučio, no, njegova predavanja nije slušao Gips, a kamoli njegova djeca.
Igrali smo zajedno rukomet u istom klubu, no, Ante je bio najuporniji od nas pa je krenuo na Sljeme, te se sjećam kada je zajedno s tada već afirmiranim skijašima, Markom Rittigom, Modrićem, Bahovcem i pok. Mladenom Gluhakom, a i drugima, ”štancao” snijeg na jedva ”okrčenoj panjevini”.
Danas bi taj moj dobar znanac i sportski prijatelj, osim što je za hrvatski skijaški uspjeh dao Janicu i Ivicu, trebao i dalje stvarati nove uspješne generacije koje bi trenirale na prekrasnim i svjetski uređenim skijaškim stazama na Sljemenu.
Zato molim našeg Gipsa da ne bude prorok, da se ne poklanja u Banskim dvorima, već da krene tamo gdje mu je i mjesto, a to je sport koji toliko nedostaje mladim ljudima Zagreba.
Zagrepčani se dive spasitelju Željku Rohatinskom kojeg često nazivaju ”herojem”, iako je zapravo guverner HNB-a i nije ”spasitelj”, već ovog proljeća treba odlučiti da li će otići u politiku ili ostati stručan u području bankarstva.
Mislim da je svjestan činjenice ukoliko uđe u politiku da je to kao i u životu, a ja to dobro znam jer sam odvjetnik 40 godina, a to znači da znam da lopovi kada kradu zajedno tepaju si, svi su proroci i spasitelji, a kada počinju dijeliti plijen završe u svađi ili u zavoru.
Što sam stariji sve više razmišljam o zdravstvu, naravno, sve sam više bliže bolesti, starosti i nemoći.
Nesporno je da je zagrebački Medicinski fakultet bio uvijek na vrhuncu ne samo medicinske deontologije već i znanosti, te pojedinaca liječnika, dijagnostičara ali i bolnice u koje su se došli školovati liječnici iz cijelog svijeta.
Možda netko ne zna, ali u Zagrebu je pred gotovo 40 godina studirao dr. Bagdadi, predsjednik libijske Vlade.
Na svijetu nema zemlje u kojoj se ne nalaze naši liječnici stručnjaci, a sada nam dr. Andrija Hebrang, redovni profesor-političar i saborski zastupnik te predstojnik Odjela za intervencijsku radiologiju, „popuje“ kako je to vrlo problematično da se primjenjuju projekti javno-privatnog partnerstva u zdravstvenom sustavu. Znamo da je i sam u Saboru glasao za takav sustav. Napadaju se rendgenolozi koji je rade u privatnim ustanovama, napadaju vlasnika Ivana Rajkovića koji gradi privatnu bolnicu koja je vrijedna milijune eura, i koji je zamislite uveo PET/CT u Hrvatsku i to u bolničkom prostoru. Za razliku od dr. Hebranga, Rajković je hrabro uzeo kredite i kao privatnik zaposlio najvrhunskije hrvatske rendgenologe
mahom iz naši ”čuvenih” državnih bolnica.
Naravno da pacijenti odlaze tamo gdje neće dobivati osornost osoblja, grubost i dugo čekanje na dijagnozu već tamo gdje će dobivati adekvatnu medicinsku zaštitu. Pored toga državne bolnice nemaju takve PEC/CT aparate koji otkrivaju u ranoj fazi karcinom pa je uopće i pitanje kako školovati mlade liječnike u takvim bolničkim ustanovama.
Kada pročitamo na internetu proteste protiv stava državnih bolnica nakon napada na ovaj način privatne dijagnostičke metode, zaista nas mora uhvatiti panika što je pokazatelj kakvo je stanje u našem zdravstvu i kako pacijenti reagiraju koji nemaju ni u jednoj bolnici taj suvremeni i vrlo skupi dijagnostički instrument. Sjetite se samo kako smo protjerali najpoznatije liječnike. Sjetite se kako se ”pljuvalo” po suvremenoj dijagnostici ultrazvukom, a politika se zaklinjala na privatizaciju. Dragi pacijenti, glasali ste pa se sada liječite u inozemstvu, ako naravno imate novaca. Što o tome mislite gospodo Sabornici?
I u proljeće sve ima svoju cijenu pa i istina. Čitajući arhive starog Zagreba pronašao sam pristojbe koje su dobivali liječnici u Zagrebu još davne 1826. godine. Tada je izdana naredba u Budimu gdje se jasno označavao honorar za liječnika, naravno u forintima, jer smo tada bili u nekakvoj ”Europskoj zajednici” koja se zvala Austro-Ugarska. Nečega se sjećati znači da živimo u raju iz kojeg ne možemo biti prognani, jer je to jedini oblik susreta s prošlošću.
U doba u kojem spominjem liječnike pred gotovo 185 god Zagreb je bio malen srednjoeuropski grad.
Moj imenjak, Henrik Degen 30.03.1843. izlio je veliko zvono i uz pomoć kolotura i osam jakih bijelih volova podigao zvono na visinu od gotovo 80 m, a to isto zvono i danas zvoni na Zagrebačkoj katedrali na njezinom južnom tornju. Zvono je teško više od 6000 kg, a i danas zvonjava s posebnim zvukom čak i do 20 km od
Zagreba. Zvono presv. Trojstva i danas poziva Zagrepčane na okup, a osim sakralnog značenja upozorava da je sposoban čovjek najveća prijetnja nesposobnima.
Dragi moji čitatelji, kada ćete pri kraju ove godine birati nove sabornike, birajte samo one koje ne misle svojom glavom jer samo tako mogu zastupati naše mišljenje.
