Autor: Valentina Jarnjak Glavaš 7/8/2012 10:45
Bojan Jovanović jedini je mačevalac koji dolazi iz Hrvatske koji će nastupiti na Olimpijskim igrama, a odlazak u London ostvario je na kvalifikacijskom turniru u Bratislavi. Veliki je to rezultat za mačevanje u našoj zemlji ako znamo da se ovim sportov bavi tek nešto više od 200 ljudi. Jovanović je presretan što se plasirao u London osobito jer su mu olimpijske igre u Pekingu od prije četiri godine pobjegle za samo jedan bod.
– Tada sam bio nevjerojatno razočaran i u samo pet dana izgubio sam pet kilograma od tuge i žalost. Čak sam mislio odustati od mačevanja i šest mjeseci nisam trenirao nego sam se zaposlio u jednoj firmi, ali onda se pojavio Darko Limov, moj sadašnji trener i nagovorio me da krenem ponovno trenirati što sam i napravio i evo, uspio sam se plasirati na olimpijadu. Bez Darka to ne bi bilo moguće i veliko mu hvala na svemu – kazao nam je Bojan Jovanović
Trener Darko Limov je deseterostruki prvak Hrvatske u mačevanj. Kao što je Bojan rekao da nije bilo Darka, ne bi bilo ni njega u mačevanju, a sad se tek vidi kakvog bisera bi Hrvatska izgubila da je prestao trenirati.
– S njim je užitak raditi. Svaki trening je pun smijeha, ali se i ozbiljno radi. Spoj zabave i dobrog rada doveli su nas tu gdje jesmo. Jedva čekamo da se zaputimo za London i da konačno vidimo što su olimpijske igre – govori nam Darko.
Baš iz razloga kojeg smo naveli na početku priče o tome da je Bojan Jovanović prvi mačevalac iz Hrvatske koji će nastupiti na olimpijskim igrama ova sportska priča dobiva na važnosti. Sigurno će on ostati zlatnim slovima upisan u knjigu hrvatskog sportas jer rijetko se tko nadao da će uspjeti u svom naumu da nastupi na igrama.
– Uspjeh je tim veći jer nakon 76 godina napraviti ovako nešto i otići tamo je pravi mali podvig, a ja se nadam da tamo mogu napraviti nešto jer protiv svih mačevalaca koji će biti u Londonu sam se borio i pobjeđivao ih, tako da mislim da bi možda mogli nešto i napraviti – rekao nam je Jovanović, a Limov dodaje:
– Jedna Poljska koja ima 100.000 ljudi koji se bave mačevanjem nema svog predstavnika na OI, a mi, koji nas je 200 imamo. To dovoljno govori o veličini ovog uspjeha.
I jedan i drugi nadaju se da bi ovaj uspjeh mogao potaknuti djecu da se krenu baviti mačevanjem jer bez neke promocije mačevanja ovaj uspjeh zapravo to ne bi bio.
