Autor: Pero Kovačević 3/5/2012 10:25
Svaka vlast se deklaratorno zaklinje da čini sve za daljnju demokratizaciju društva, načelo vladavine prava, uspostavu pravne države te da svi građani budu pred zakonom jednaki.
Jedno pričaju, a drugo rade. Najbolji primjer za to su imenovanja članova nadzornih odbora i uprava javnih poduzeća gdje je kriterij stranačke lojalnosti iznad Ustava i zakona, važniji i od kriterija profesionalnosti, stručnosti i poštenja. Nije tome tako samo na razini državne vlasti ista situacija je u Gradu Zagrebu, županijama, gradovima i općinama.
Što kaže Ustav RH o tome?
U Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi i s Ustavom i sa zakonom(Članak 5. Ustava). Svi su pred zakonom jednaki ( Članak 14.stavak 2. Ustava RH).
Svatko slobodno bira poziv i zaposlenje i svakomu je pod jednakim uvjetima dostupno svako radno mjesto i dužnost (Članak 44. Ustava RH).
Svaki državljanin Republike Hrvatske ima pravo, pod jednakim uvjetima, sudjelovati u obavljanju javnih poslova i biti primljen u javne službe (Članak 54. Ustava RH) .
Ustav RH ne pozna pojam lena ili plijena niti govori o tome da su javna poduzeća plijen vlasti i da može raditi sa javnim poduzećima što ju je volja. Očito je riječ o nekakvom običajnom pravu koje nema uporišta u Ustavu, zakonu niti jednom propisu.
Što kaže vlast o tome?
”Mislim da je puno transparentnije i poštenije izabrati izravno ljude za koje mislimo da mogu kvalitetno odraditi povjereni posao, nego provoditi fingirane natječaje kao što je dosad bila praksa”, rekla je Milanka Opačić novinarima u Poreču.
Zašto je tome tako?
Temeljni problem hrvatske političke stvarnosti jest odnos između moći i vlasti. Ta se dva, naoko istovjetna pojma, razlikuju u svojoj biti. Naime, moć je utjecaj kojega posjeduju pojedinci ili grupe da svoju volju nametnu drugima bez obzira na njihove interese ili ideje. Moć se može nametati silom, uvjeravanjem ili novcem. Moć kao zasebna cjelina,ili društvena pojava,se pojavljuje u svim segmentima svakodnevnog života bilo u jačem, ili slabijem vidu, pa zbog toga smatram da ju je korisno proučavati.
Pored toga što je dao nekoliko teorija moći Max Weber je dao i definiciju vlasti,gdje kaže da je vlast povezana direktno sa moći i da je ona njen manifest,odnosno oblik njenog ispoljavanja. Posjedovanje moći, te vlast u svakom slučaju daju ljudima osjećaj superiornosti i više vrijednosti što ljudi vrlo često znaju zloupotrijebiti, a sve zbog stjecanja vlastitih interesa. Moć se obično stiče materijalno dobrim stanjem i položajem u društvu… Ono što ovdje mene zanima jest odnos moći i političke moći, odnosno odnos moći i vlasti u Hrvatskoj.
Vlast se definira kao institucionalizirani oblik moći. Ključna riječ ovdje je “institucionalizirani.” Dakle, vlast je moć, ali institucionalizirana, a to znači da je podijeljena na političke stranke i državnu birokraciju. Vlast je moć koja je ograničena zakonom.
U društvima u kojima vlada ovakva podjela nije moguć demokratski deficit, ili jasnije rečeno, novinar
ne može dobiti otkaz ako se našali sa premijerovom seksualnošću ili premijerkinim brošem. Ključni problem koji koči demokratizaciju hrvatskog društva jest nepostojanje jasne razlike između moći i vlasti. Problem svih problem i temeljni razlog nefunkcioniranja pravne države u Hrvatskoj je upravo u tome što je vlast moć koja u biti nije ograničena zakonom.
Što vlasti poručuju mladim ljudima?
Vlasti na svim razinama šalju loše poruke mladima da im njihova izvrsnost, obrazovanje neće puno pomoći u životu bez stranačke iskaznice i posebno bezrezervne lojalnosti stranačkom vrhu.
