Barišiću, u pravu si: Ovo je Varšavska dva!

Autor: Sanjin Španović 8/18/2010 13:26

– Sve me ovo podsjeća na Varsavsku dva – rekao je neki dan Večernjem listu predsjednik Udruge građana Dinama Mirko Barišić. Ne znam što je točno time pjesnik htio reći, no imao je pravo kada je izvalio tu rečenicu i poslao kompliment Boysima.

Jer i događaji oko Varšavske i događaji oko Mamićevog vođenja Dinama kao privatne firme pokazuju jedan bunt i revolt. Dosta im je bilo da se glavni grad vodi kako pojedinci to žele i da od toga rade sramoti Zagrebu.

Građanima okupljenima oko udruga Pravo na grad i Zelene akcije prekipjelo je na jednoj ulici podilaženje jednom privatnom investitoru, prijatelju gradonačelnika. A Bandić je to prijašnjih godina radio gotovo svakodnevno.

Tako je i svom prijatelju Zdravku Mamiću, također privatnom investitoru, podilazio u javnom interesu i omogućio da on nestane i ostane tek privatni klub. Omogućio mu je to davanjem gradskog stadiona u korištenje bez ikakvih ugovora. Da je to tako potvrdila je rano proljetos i Bandićeva tiha sjena Jelena Pavičić Vukičević koja je na jednom odboru, čini mi se za obrazovanje i sport, izjavila da između Dinama i grada Zagreba nema nikakvih ugovora.

Mamić je išao do kraja, svog kraja!

Pa kako je onda Udruga građana dobila na korištenje gradski stadion za čije uzdržavanje dobivaju milijune, a da mi ne znamo na što se oni troše, dok istodobno taj isti stadion predstavlja opasnost za nečiji život sa silnim betonskim blokovima koji čekaju da padnu?

Osim toga, Mamić je dobio enormne iznose za omladinsku školu koja je proizvela sjajne igrače, koji su se potom prodali za rekordne odštete čije poreze državna blagajna nikada nije vidjela. Bandić je privatnom investitoru dao i dva sjajna sponzorska ugovora s Holdingom i Turističkom zajednicom.

No to nije sve, jer je Bandić davao i velebne iznose za vrhunski sport! I sve to za jedan oglas svake četiri godine na izborima kada bi Mamić dao podršku. Ohrabren time Mamić je išao do kraja, svog kraja!

Stalnim showovima sramotnog scenarija, prodavanjem igrača čim bi dobio prvu pravu ponudu za njih i mijenjanjem trenera češće od kupovanja nove košulje jer si je staru podrapao dok mu je srce plakalo ili slavilo, vrijeđanjem novinara i svih koji nemaju isto mišljenje kao on, Mamić je navikao bijes grada Zagreba na sebe.

Boysi: Ne idemo nikud s Dinamom dok je Mamić tu

Protiv njega su i mediji i političari, ali najvažnije, protiv njega su navijači sa sjevera – Bad Blue Boysi. Oni su najviše, trošeći pritom svoj novac po raznim Temišvarima, Dnjeprpetrovskima i ostalim nogometnim metropolama, istrpjeli gledajući kako ZM ide prema svom kraju. Koliko su samo puta morali otpjevati “nema veze gube il’ pobjeduju, mi smo uvijek tu”. Nastavak ove pjesme kaže “ići ćemo svuda sa Dinamom”, i tako je bilo.

Dinamo se slijedio i na pripreme u Tursku koje ste, usput ,platili svi vi čitatelji davajući novac Mamicu kao potporu vrhunskim sportu.

Čemu? Vrhunsk… Ne, ne. On tu ne živi više, pokorili su se zadnji i Boysi i rekli dosta je bilo.

– Ne idemo nikud sa Dinamom dok je Mamić tu – poručili su i krenuli u bojkot i konačnu borbu sa Mamićem, sve u želji da Dinamo ponovno bude europski.

Boysi su nešto slično već prošli

Prvu bitku ovog vikenda su dobili. Zna to i ZM koji im se pokušao ulizati jeftinim priopćenjem. Kako loše je to ispalo, Mamiću.

Boysi smiruju strasti, gledaju dalje i ne miruju. Grad je oblijepljen plakatima za Mamićev odlazak.
Da, Barišiću, ovo sve podsjeća na Varšavsku2 i to nas može samo radovati. Jer ovaj grad napokon diše i zna reći što želi češće nego svake četiri godine kada su izbori.

A sada, pitanje je želite li vi Varšavsku2? Želite li masovne prosvjede pred stadionom, Poglavarstvom ili Skupštinom? Želite li možda neka uhićenja? Pazite, i ovi momci znaju pružiti pasivni otpor i biti nošeni u maricu bez da uzvrate interventnim jedinicama.

Mislim da je bolje da kažete da ste imali pravo kada ste rekli tu famoznu rečenicu i odete iz Dinama. A sa vama će polako i ZM (oba) i ostala vrhuška.

I na kraju, postoji jedna razlika između boraca za Varšavsku i boraca za Dinamo. Boysi su nešto slično prošli kada su vraćali ime što ga je Francek mijenjao. Znate i sami kako je to završilo!