Bandićevi obilasci više nisu spektakl kao prije

Autor: Sanjin Španović 8/12/2011 10:51

Godina je 2008. Vruće ljeto kao priprema za lokalne izbore. Po prvi puta će se gradonačelnici birati neposredno. Milan Bandić na putu za pobjedu odlučuje iskoristiti okušanu metodu, ljetne obilaske grada koji je upravo postao pravo gradilište od periferije do centra. Novca ima na pretek, Holding čiji je on alfa i omega se zadužuje kako bi se svi potrebni radovi napravili. Uostalom, takva jedna slika obilaska u proljeće iduće godine biti će noseća fotografija njegove kampanje.

Bandić premoćno pobjeđuje, pa čak i svog stranačkog neprijatelja, šefa SDP-a Zorana Milanovića koji dobiva 13 posto manje od starog, tj. novog gradonačelnika.

Milan je na vrhu, nikada nije bio jači.

Tri godine kasnije. Ovo ljeto je isto priprema za nove izbore. Bandić već tri dana zaredom obilazi gradilišta. Mnogi to povezuju s kampanjom za parlamentarne izbore na koje ide. No, nikada nije slabiji.

Nema više stranke iza sebe, a aureola svemogućeg gradonačelnika se isušila jednakom brzinom kao i blagajna proračuna. Holding se ne može zadužiti jer istog Bandića tamo više nema. Izbacila ga je ekipa onog istog, kazat će Bandić, poraženog šefa SDP-a koji je sastavio listu za Skupštinu. Ista ta Skupština sa Borisom Špremom na čelu će nekoliko mjeseci nakon divljeg braka sa njim od početka 2010. u borbu do krvi i potpune vlasti na Zagrebom.

Sve to vidi se i na Bandiću i oko njega. Njegova pojava više nije toliko moćna. Potvrdilo se to i prije nekoliko dana kada je na Vrbiku jedva izašao iz klinča ljutitih građana koji su ga u jednom trenutku izbacili iz takta.

Njegovi pobornici ipak će sjetiti i Galjufove i kako je tamo izbjegavao ljutite građane dok su ga gađali jajima. Ali tada ga je nekoliko pročelnika moglo spasiti od tih letećih objekata jer svi su bili u prvim redovima iza njega. Danas ih je samo dvoje. Vesna Lubin, pomoćnica pročelnika Davora Jelavića, te Željko Horvat, zamjenik pročelnika Davora Jelavić. Oboje su apolitični djelatnici, činovnici koji odrađuju svoj posao.

A gdje je Davor Jelavić? Na godišnjem odmoru. Isto vrijedi i za Roberta Ljutića i druge. Nekada se ideja njihovih godišnjih odmori tijekom ljetnih mjeseci nije smijela niti pomisliti, a kamoli izreći. Trebalo je delati i ići sa novinarima u obilaske.

Novinara je tada bilo na tone, svi su Bandića pratili u stopu sa mikrofonima, aparatima i kamerama. Bili su tada početnički zadaci, pogotovo nama novinarima koji smo na njemu lomili zube, s njime se nadmudrivali. Marko Špoljar iz Večernjeg lista, Velibor Panić iz Jutarnjeg ili Branimir Zekić iz Novog lista prošli su tih mjeseci kilometre uz Bandića nikada mu se ne pokorivši kao što to danas rade neki njihovi nadobudni kolege u svojim izvještajima o tome kako Bandić malte ne niti ne spava, već ranom zorom trči s Bužanove na gradilište.

Danas je i novinara bilo puno manje – tek petoro zajedno sa mnom koji je, potaknut događanjima na Vrbiku od prije nekoliko dana došao sve to vidjeti kako izgleda. Shvatio je i to Bandić predbacivši mi u šali da mrko gledam i da se moramo kao nekada slikati na gradilištu.

Nisam izdržao da ga ne bocnem, pa da kažem da su ta gradilišta nekada bila puno veća, grandioznija, a danas se obilazi asfaltiranje novih parkirališta.

Pokušao je vratiti rekavši da je i to dobro, jer nema peneza i da je dobro sve što se radi, kao i da je puno već učinjeno. Ali nije u tom njegovom ”backhandu” bilo onoliko žara kao prije kada smo on i ja obilazili produženu Branimirova, novu tržnicu na Kvatriću i slično.

U Bandiću danas političkog erosa više nema toliko, a samim time više niti spektakla u obilascima. Ostao je samo posao za obaviti ili gradonačelnikovim riječnikom, zadatak za delati.

Što se promijenilo? Samo jedna stvar – kandidirao se za predsjednika zbog čega je i ljeto 2009. potrošio obilazeći Hrvatsku, a ne Zagreb. Ljeto kasnije je pokušavajući se sakriti bježao od kamera i medija, delao u tišini zbog neuspješnog pohoda na Pantovčak.

Bandić se ovo ljeto ipak ne predaje, pokušava tim obilascima započeti kampanju, ali teško je vjerovati u uspjeh. Ankete mu ne daju previše šansi da uđe u Sabor.

No, iste te ankete ga stavljaju na prvo mjesto favorita u slučaju izvarednih izbora za gradonačelnika što je dokaz da ga još uvijek dovoljno građana želi na čelu grada. Ali kao gradonačelnika koji dela za Zagreb, a ne koji dela zbog političkih ambicija. Zbog svega toga Bandića se ne smije prozvati političkim mrtvacom, ali isto tako niti gledati kao onog lika koji u pačoticama gacka kroz Kozari bok. Samo je premijera tog filma imala veliki uspjeh, reprize više ne prolaze.