12/11/2009 13:06
‘Poručujem im da im je vrijeme isteklo’. izustio je prije neki dan Milan Bandić prijeteći se po tko zna koji put Ivi Čoviću odanim mu, a rijetki su, šefovima Holdinga. Oni koji bolje poznaju Bandića i njegov način funkcioniranja znaju da on gotovo nikada ne ispunjava svoje prijetnje nego samo puno larma pokušavajući bukom stvoriti dojam da nešto radi.
Zagrebački gradonačelnik me oduvijek podsjećao na one lukave birokrate koji se po cijele dane užurbano šetaju hodnicima s fasciklima ili kakvim drugim papirima pod miškom. I njihov duboko fokusirani izraz lica odaje dojam predanosti poslu, ali ako se netko zagleda u te njihove fascikle, prolista te njihove papire, u njima će pronaći građevinske dozvole za Židovsku bolnicu ili neki jednako aktualni projekt. Nije rijetkost ni da nosaju babinu pjesmaricu mudro omotanu u urbanistički plan Trešnjevke. 
Takav je i Bandić, trči s gradilišta na gradilište, otvara festivale, dodjeljuje nagrade, pušta tramvaje, triput se veseli otvorenju Muzeja suvremene umjetnosti. Dela i laje, ali ne radi baš ništa.
No, ovog bi se puta to moglo promijeniti. Bandić bi ipak mogao ispuniti svoje prijetnje jer za to ima tri dobra razloga.
Najvažniji razlog za smjenjivanje Čovića je opasno urušavanje Bandićeve predsjedničke kampanje. Umjesto da, kako je najavio, ore po Hrvatskoj i nagovara birače da mu daju glas, Bandić se kao muha sve češće vraća u Zagreb. Očito je da se na nepoznatom terenu nije najbolje snašao pa samopuzdanje jača kod kuće. Očekivao je da će čim objavi kandidaturu njegova popularnost progresivno rasti, a ona se umjesto toga zadržala na u dlaku istoj razini. Ispusti li Holding iz zagrljaja neće se imati gdje ni vratiti ako izgubi predsjedničke izbore čega se sve više boji što potvrđuju poprilično česta istresanja na najbliže suradnike i organizatore kampanje.
Drugi razlog je što se njegovi poslušnici sve više boje što će biti s njima nakon predsjedničkih izbora. Čak i da pobijedi, Bandić na Pantovčak ne može povesti sve one koji se tome nadaju. Mjesta ima samo za nekolicinu, a ostali će biti prepušteni hazardu još jednih izbora. Bandić im prijeteći Čoviću šalje poruku da će se brinuti za njih i štititi ih baš kao što je Sanader štitio svoje poltrone. No, svi vidimo što se događa kad gazda ode pa se mnogi pitaju hoće li i njih zadesiti ista sudbina nakon predsjedničkih izbora.
Posljednji razlog je osobni i najmanje racionalan. Milanu bi najpametnije bilo sve siromašniji Holding prepustiti Ivi Čoviću i Zoranu Milanoviću pa kad sve ode u vražju mater, a sve je izvjesnije da će se to brzo dogoditi. Tada bi mogao pametovati da je sve bilo u redu dok je on kontrolirao situaciju, a kad su mu je preoteli ‘nesposobni i nerealizirani’ propast je bila neizbježna. Međutim, njegova taština to ne može podnijeti. Sam sebe će radije odvući u propast prije nego što će popustiti Milanoviću koji je možda na takvu njegovu kapricioznost i računao.
O Bandićevoj panici zbog propasti kampanje dovljno govori i pojavljivanje njegove kćeri Anamarije na naslovnicama manje – više svih novina. Prije samo mjesec dana Bandić je tvrdio da nema baš nikakve šanse da suprugu i kći uključi u kampanju, no sada je i njih gurnuo u vatru pokušavajući preko njih zaraditi koji glas više. Time se upustio u opasnu igru jer dok ih je držao po strani i dok se nije pretvarao da su Bandićevi uzorna obitelj držao je većinu njuškala daleko od svog privatnog života.
Sada je sam otvorio Pandorinu kutiju i samo je pitanje kada će mu neko njuškalo ili protukandidat početi iskapati prljavštinu iz kućnih ormara.