Autor: Tena Šnajder 6/26/2013 17:39
Na ulazu u šumu Duboki brijeg, u Varaždinskoj ulici u Sesvetama, postoji azil za pse. Prema navodima tamošnjih stanara, u azilu zna boraviti i do 50-ak pasa, a od nedavno tu je smješteno i nekoliko koza.
– Prije pet godina vlasnici tog zemljišta uredili su, uvjetno rečeno, azil za pse. U jednom je trenutku ovdje bilo čak 130 pasa. Sama činjenica da tu ne postoji ni vodovod, ni odvodnja, dovoljno upućuje na to kakva je situacija ljeti, to je gotovo neizdrživo- objašnjava Pero Karatović, vlasnik ŠC Sava sport koji se nalazi s druge strane ulice, a na prostoru kojeg dnevno boravi i do tisuću ljudi.
Stanari su se zajednički već nekoliko puta obraćali nadležnim inspekcijama.
-Pokušavali smo na sve načine. Najprije razgovorom s vlasnicima, ljudima koji brinu o psima, no to nije pomoglo. Dapače, u nekoliko je navrata došlo i do vrijeđanja od strane tih ljudi, iako smo mi susjedi to sve činili u dobroj namjeri. Obratio sam se zatim, kao vlasnik športskog centra, pismeno veterinarskoj inspekciji i ostalim nadležnim službama. Prije godinu dana dobili smo rješenje da se azil koji nema primjerene uvjete, mora preseliti. Nakon toga, smanjio se broj pasa, no onda se broj opet povećao, a doveli su i koze- tvrdi Karatović.
Najveći je problem, smatraju ovdašnji stanovnici, što se azil nalazi na neprimjerenoj lokaciji, u neposrednoj blizini stambenih kuća, vrtića, športskog centra s igralištem.
– Naglašavam kako i ja volim pse. Imam psa kod kuće, ali on živi u normalnim uvjetima. Psi u ovom azilu nemaju osigurane takve uvjete. Ne sumnjam da vlasnici brinu za životinje i da to čine s ljubavlju, ali se azil nalazi na neprimjerenoj lokaciji, u središtu Sesveta- pojašnjava Karatović.
Osim buke zbog laveža koji se čuje čim se netko približi ogradi azila, roditelji djece koji pohađaju područni vrtić Markuševec žale se na neugodan miris.
– Prošle godine ovdje je otvoren vrtić koji pohađa 300 djece. I ravnateljica vrtića pisala je dopise s ovime u vezi- kazao je Karatović, koji je ujedno i vlasnik čitavog kompleksa.
S obzirom da su se svi njihovi pokušaji do sada pokazali bezuspješni, Karatović i njegovi susjedi osjećaju se nemoćno.
– Ja više ništa neću poduzeti jer zaista više nema smisla. Na neki sam se način već umorio. Obratio sam se vlasnici, potom pismeno svim nadležnim tijelima, ako oni nisu ništa poduzeli, niti ja ne smijem i neću poduzimati ništa- rezignirano zaključuje Karatović.
