Humanizam i renesansa obuhvaćaju period od 14. do 16. stoljeća koji je potpuno promijenio život ljudi u Europi od spomenutog perioda, pa možemo reći i do danas. Kroz čitav srednji vijek ljudi su bili okrenuti crkvi. Crkva je na neki način određivala način razmišljanja, život ljudi, što će se učiti, što će se čitati… Jedina knjiga koja je bila dostupna ljudima, i to ne svima, je zapravo bila Biblija. Ili, ako su se i pisale knjige, one su opet bile na temu kršćanstva. Umjetnička djela su bila naravno freske, glavni motivi su također bili vezani uz Bibliju. Građevine koje su se gradile bile su uglavnom crkvene.
U međuvremenu, u Europi je tada započeo jedan novi period koji je započeo već zapravo s talijanskim gradovima koji su se do 14. stoljeća kroz trgovinu Sredozemnim morem jako obogatili. Oni su prije svega uspjeli steći bogatstvo zbog trgovine s Bizantom. Zahvaljujući tome, bogati ljudi koji su živjeli u to vrijeme počeli su razmišljati o tome kako baš i ne moraju poštovati sve što crkva odredi. Oni su htjeli malo više uživati u životu i u onome što imaju, bogatstvu, raskoši, a crkva je nalagala da bi život trebao biti skroman i živjeti povučeno.
U tom novom vijeku zbog toga je kod ljudi koje možemo nazvati jednim imenom – buržoazija, a pod buržoazijom ili građanskom klasom podrazumijevamo trgovce koji su se obogatili. Zanatlije su postali vlasnici manufaktura. Naravno, taj vodeći sloj ljudi je počeo progovarati o onome što su umjetnici toga doba pratili, a to je da je čovjek u stvari postao u centru interesa umjetnika te da su umjetnici počeli sasvim drugačije razmišljati o svijetu.
Sama riječ humanizam ustvari znači čovječanstvo, humanum/ljudski, okrenutnost čovjeku. To je pokret koji zapravo označava da ljudi traže uzore u antici, ali i traže zapravo da čovjek taj o kome će oni razmišljati. Počeli su čitati spomenute antičke uzore, počeli su otkrivati ponovno djela koja su bila zaboravljena antička, znanstvena, umjetnička djela, a sve se više govorilo o tome kako je ljudsko tijelo savršeno. Pravi primjer toga je Vitruvijev čovjek čuvenog Leonarda da Vincija kojim je da Vinci htio prikazati koliko je ljudsko tijelo savršeno i geometrijski. Savršeno se uklapa u krug i u kvardat.
Znanstvenici onog doba su se naravno sve više počeli interesirati za svijet oko sebe te su sve više počeli proučavati svemir, planete koji nas okružuju, a među njima su se pojavili i znanstvenici koji su bili jako hrabri. Među njima je bio Nikola Kopernik koji je, između ostalog, utvrdio da se Zemlja okreće oko svoje osi i oko Sunca. Takva teorija se zove heliocentrični sustav. Helios znači Sunce, što bi značilo da heliocentrični sustav znači učenje u kojem se vjeruje da Sunce centar svijeta. Crkva je, naravno, tvrdila suprotno. Oni su tvrdili da je zapravo Zemlja centar svijeta, s obzirom da vjeruju kako je Bog stvoritelj, što se naziva geocentrični sustav. Bilo je i mnogih drugih znanstvenika kao što su Galileo Galilej koji je potvrdio ono što je Nikola Kopernik govorio, a Giordano Bruno je kao i mnogi, potvrdio da je svemir beskonačan i da se čitav naš svijet sastoji od atoma. Zbog toga je bio osuđen na crkvenom sudu i spaljen na lomači.
ČLANAK JE SUFINANCIRANA SREDSTVIMA FONDA ZA POTICANJE PLURALIZMA I RAZNOVRSNOSTI ELEKTRONIČKIH MEDIJA
