Prenosimo intervju s Alkom Vuicom koji donosi Hrvatska diskografska udruga (HDU) u suradnji s radijskim voditeljem, glazbenim kritičarem i urednikom (HR2), Zlatkom Turkaljem Turkijem.
Za Josipu si napisala neke od najljepših pjesama koje je snimila: Danas sam luda, Gdje Dunav ljubi nebo, Bolujem, Kraljica divljine… Ali i sve pjesme za njezin album Hoću samo tebe. Upravo taj album i suradnja s Josipom i Karlom bila je tvoja ulaznica na glazbenu scenu i početak tvoje autorske karijere.
Kao klinka pisala sam stihove i jedne večeri u malom kafiću Pirana recitirala sam te svoje pjesme Karlu Metikošu i Mati Došenu. Došen i ja smo se znali od prije jer je on bio producent albuma mojega prvog dečka, Adija Karaselimovića, i te večeri Došen me je predstavio Karlu. Karlu su se jako svidjeli moji stihovi i rekao je da me mora upoznati s Josipom. Uvijek su surađivali s Ivicom Krajačem, međutim te godine sreli smo se u Umagu, gdje su oni s grupom Karamela vježbali za novi album i meni su dali snimke na kojima Josipa pjeva na engleskom jeziku. Rekli su mi da probam napraviti tekstove na te melodije. Radila sam cijelo ljeto, a inače uopće nisam znala kako se to radi. Najesen sam donijela te svoje tekstove u Zagreb. Sjeli smo uz klavir. Karlu su se tekstovi jako sviđali, a Josipa ih je probala otpjevati. Za album Hoću samo tebe uzeli su svih deset mojih tekstova i tako je počela moja suradnja s Josipom i Karlom.
Moj prvi susret s tvojim kantautorskim radom bio je početkom devedesetih godina, kad si na kasetu na instrumentalne skladbe čitala svoje stihove. Riječ je o pjesmama Ti ne znaš voditi ljubav i Misliti na život.
Ja sam uvijek htjela napraviti album na kojem ću recitirati svoje stihove. Zapravo sam ga i napravila uz zbirku poezije Adamovo rebro. Prije nego što sam počela pjevati, Bajaga mi je donio prvi album Laurie Anderson, za koju onda nitko nije ni znao kod nas i rekao mi je: „Moraš ovako nešto napraviti.“ Nisam poslušala Bajagu i dobro što nisam, jer bih bila kruha gladna, ali sam uvijek u svojim pjesmama imala neke recitacije. Na novom albumu bit će jedna prekrasna pjesma, Ljubavnik, koju samo recitiram, a glazbu je napisala Makica – Marija Mirković. Pjesma je baš ‘art’ i njom zatvaram album Luđakinja. Mislim da će se tebi jako sviđati, a Ti ne znaš voditi ljubav je jedna onako elitna pjesma koja će sigurno ostati. Baš kao i Misliti na život, pjesma ratne tematike; ja isto recitiram, a glazbu je napisao Dino Dvornik. To je predivna pjesma koja filozofski opisuje što rat radi ljudima. Te dvije pjesme za koje si me pitao su baš primjeri kako sam ja zamišljala da pjesnikinja 20. stoljeća treba zvučati.
U vrijeme Domovinskoga rata napisala si stihove za jednu od najljepših ratnih pjesama, Tužna polja hrvatska, koju si snimila u duetu s Danielom Popovićem. To je i prva snimka na kojoj se ti predstavljaš kao pjevačica.
Da, snimili smo u studiju HRT-a i videospot. To je predivna pjesma i dosta ljudi mi i danas kaže da im je to jedna od najdražih pjesama. Ona je opisivala to doba. Bila sam jako pogođena tim užasom i pisala sam po pet-šest pjesama dnevno. Tada sam napisala i svoju prvu zbirku poezije Zapisi iz Hrvatske ’91., u kojoj opisujem taj užas rata i besmisao. Meni se to činilo kao smak svijeta. Sve je nestalo, ljudi s kojima sam se družila prestali su se javljati. Ne dao Bog da se više ikad tako nešto ponovi.
Kako nastaju tvoje pjesme, kako radiš i surađuješ s izvođačima? Moraš li ih dobro poznavati ili jednostavno radiš prema narudžbi? Npr. trebam brzu veselu pjesmu ili napiši mi baladu i neka bude kao „Gdje Dunav ljubi nebo“.
Ne pišem lako. Dosta teško pišem dok Makica misli da pišem lako, ali to je samo zato jer sam s njom dobro kliknula. Zajedno radimo pjesme za druge izvođače. Kad pišem za nekoga pjesmu, moram ga dobro upoznati i tada mi je puno lakše raditi jer znam što osoba hoće i kako razmišlja. Najviše volim raditi za sebe i kad nemam ograničenja. Isto tako i kad pišem za nekog tko je dovoljno pametan, dođe kod mene i kaže Alka napravi mi dobre stihove i ako kažeš da je to dobro, ja ti vjerujem. Takvih ljudi ima malo. Većina ljudi uglavnom ima predstavu kako trebaju izgledati na van, za druge, a da uopće ne znaju o čemu se radi. Ti ljudi imaju veliki problem jer se samo predstavljaju, a ne izražavaju. Upravo s takvim ljudima i imam problem. Oni hoće u javnosti stvoriti sliku o sebi, a ne reći ono što stvarno misle i jesu.
Alka Vuica, Alkatraz, Croatia Records
Tvoji su stihovi pjesama: Lijepa bez duše, Ja sam zaljubljen, Kad te srce za mnom zaboli, Dok svira radio, Plešem ispod oblaka, Dotakni me usnama, Dođe mi da vrisnem tvoje ime, Moja ljubica, Vino na usnama, Tu je moj dom… Je li ti teže pisati pjesme za pjevače ili pjevačice? Za koga si napisala pjesmu a da je bila po njegovoj duhovnoj i emotivnoj mjeri?
‘Ja sam zaljubljen’ je jedna ludilo pjesma koju sam napisala za Tonija Cetinskog i mislim da u cijeloj karijeri više nikad nije dostigao tu pjesmu. Ne mislim da on nema drugih dobrih pjesama, ali ona je kao Angie Rolling Stonesa ili Purple Rain. Svaki pjevač u svojoj karijeri ima takvu pjesmu. Recimo, Josipa ima Gdje Dunav ljubi nebo, Belan Dotakni me usnama, Mandić Dođe mi da vrisnem tvoje ime… To su posebne i drugačije pjesme. I ne samo da su hitovi nego su one svevremenske i meni je drago da sam ih ja napisala. Presretna sam što sam takve „pjesmetine“ napisala za takve pjevače.
Nakon svih uspješnih pjesama koje si napisala, a mnogim izvođačima upravo svojim stihovima pomogla u izgradnji karijera zanimljivo je kako još uvijek uživaš u svom pisanju i glazbenom istraživanju. Pratiš li redovito i glazbenu modu?
Jedno vrijeme nije mi se dalo više pisati i snimati, premda sam objavljivala singlove. Jako sam pomodna i volim sve što je moderno. Kako se moj sin Arian bavi glazbenom produkcijom, tako sam i ja željela snimiti neke trap pjesme. No ipak sam se odlučila vratiti svom pop izričaju. Mislim kako sam opet napravila super album, koji je nastao zahvaljujući Makici, Arianu, Fudi i velikom razumijevanju Lidije Samardžije i ekipe iz Croatie Recordsa, moje matične diskografske kuće.
