Autor: Sanjin Španović 2/14/2012 9:56
Baš nekako s obljetnicom povratka imena Dinamo, ugašen je NK Vukovar ’91. Ovaj, sada već bivši, nogometni klub bio je prvi suparnik Dinamu nakon tog Valentinova 2000. godine na utakmici na kojoj je ono nakaradno “C” na modrom dresu zamijenilo malo, ali tako nam svima drago i milo, “d”. Bila je to velika pobjeda protiv jednog režima koji je pokazao kako ljubav prema jednom klubu može biti jača od pendreka i od predsjednika države.
No, što je ostalo od tog Dinama danas? Samo to malo “d” i serija nakaradnosti i, gle čuda, opet jednoumlja u onom kontejneru ispod zapadne tribine gdje je povratak imena prije 12 godina i dočekan.
Baš to jednoumlje nakaradno se riješilo Velimira Zajeca, onog istog Zeke koji je 1991. godine teško podnio promjenu imena, a devet godina kasnije upravo on uskliknuo: “Imamo ponovno Dinamo”.
Upravo taj sramotni potez rješavanja legende kluba na kukavički način, nakaradnim telefonskim sjednicama bez trunka demokracije, otvorio je novi bunt navijača koji su odlučili ponovno reći dosta politici jednog čovjeka i njegove klike. Serija paralela i usporedbi mogla bi se povući između one i ove borbe navijača.
No, važnije je sada ustvrditi da je ova borba pokazala što je ostalo od Dinama.
Ostale su serije otkrivenih nezakonitosti u upravljanju kluba, kršenja statuta kluba, rasprodaja domaćih igrača predodređenih da postanu legende veće od Zeke ili Cice Kranjčara, serije sramoćenja ugleda “svetinje” istupima koji graniče sa psihičkim zdravljem.
Ostalo je samo ime Dinamo
Ostao je klub čije financiranje godinama ovisi o politici, a ne navijačima zbog kojih se nogomet i igra. Ostao je ruševni stadion čije je šminkanje, ne renoviranje, kako neki tepaju, otvorila novu aferu.
Uostalom, taj pojam afere se veže svakodnevno uz Dinamo, kao i uz svaku gore navedenu situaciju. Nestao je ugled kluba.
Ostalo je, dakle, samo ime Dinamo. A Dinamo, ne kaže to samo pjesma Kemala Montena, smo mi. A mi, navijači, simpatizeri Dinama smo ostali uz klub i sada kada je u tijeku nova borba za čisto, i bez ikakvih afera, ime Dinamo. Mjesto te borbe više nije samo stadion i tribina koju i dalje krasi transparent Dinamo Svetinja, već i stol za kojem su okupljeni mladi ljudi s velikim srcem koji pravnim postupcima rade da se Dinamo ponovno vrati navijačima.
I zbog takvih skupina ljudi Dinamo neće biti NK Vukovar ’91., ugašen klub. Jer još ima onih kojima srce kuca za Dinamo i kojima je ovo svojevrsni deja vu u borbi koja čeka neko novo Valentinovo ispod zapadne tribine. Za godinu, dvije ili deset, nije važno. Dinamo će jednom opet cijelom gradu Zagrebu biti više od svog imena.
